U sezonskim ciklusima društvene mreže poplavi tekst i/ili grafika u kojoj se tvrdi da se u Japanu učitelji nisu dužni pokloniti caru jer ni carevi ne mogu bez učitelja. Plemenita ideja, ali netočna. O čemu se zapravo radi?

Naklon (ojigi) u Japanu je način iskazivanja poštovanja. Japansko je društvo kroz povijest bilo izrazito hijerarhijski strukturirano i naklon je ostao u upotrebi kao dio japanskog bontona. Ukoliko ste, recimo to tako, višeg ranga od sugovornika on će vam se nakloniti dublje, govoriti tiše ili čak u restoranu naručiti istu hranu kao i vi kako bi iskazali poštovanje. Naklon je samo jedan od načina kako drugima pokazati poštovanje. Naklon može biti samo trzaj glave ili dubok, može biti kraćeg ili duljeg trajnja.

Tipovi naklona:

  • Klimanje – 5 stupnjeva: mali naklon glavom. Služi za pozdravljanje prijatelja ili kada više pozicionirana osoba odgovara na naklon drugih.
  • Eshaku – 15 stupnjeva: uobičajeni pozdravni naklon. Služi za pozdrav ljudima koje već poznajete, ali ne dovoljno dobro da bi samo klimnuli glavom.
  • Keirei – 30 stupnjeva: pozdrav za šefove, ljude višeg ranga ili za prve susrete.
  • Saikeirei – 45 stupnjeva: izraz dubokog poštovanja.
  • Klečeći naklon, dodirivanje poda glavom – neuobičajeni način koji se najčešće vidi u filmovima kao način isprike za veliki grijeh.

Vezano uz priču na početku – Japanci nemaju obavezu naklona prema bilo kome. To je dobrovoljni izraz poštovanja. Učitelji ljevičari u Japanu upravo iz tog razloga odbijaju nakloniti se caru/monarhiji kao ni pjevati himnu (Kimigayo). Za odbijanje pjevanja himne će biti kažnjeni (novčano) jer je to zakonska dužnost. Obratimo pozornost na još jednu činjenicu – koliko često učitelji i drugi Japanci susreću cara Akihita? Izuzetno rijetko osim ako su dobitnici Nobelove nagrade, Olimpijske medalje ili najviših japanskih odličja.