Učenici sedmih razreda Osnovne škole “Petar Zrinski” Šenkovec su tijekom listopada posjetili izložbu “Međimurje u Domovinskom ratu”. Uz razgledavanje izložaka dobili su zadatak zapisati što su vidjeli i kako im se izložba svidjela. Učenice koje su te zadatke rješile najbolje dobile su priliku sudjelovati u obilježavanju obljetnice.

Osmišljen je program u trajanju od 15 minuta, a proveli su ga učenici 7.a razreda. Teodora Vodopija, Karla Katić, Ena Petković i Ana Krhač su kao članice Povijesne grupe izradile prezentaciju “I u mojoj školi Vukovar svijetli”, a Paula Lajtman, Lea Čalopek i Jakša Magdalenić su se pobrinuli za umjetnički doprinos.

U programu je prvo pročitana pjesma Andriane Škunca:

Hrvatski grobovi

Nad zatamljelom
Hrvatskom
svijetle grobovi

Izgaženi humci
znanih i neznanih

Isprepleteni
travom i kostima

Čuvari
praznih kuća

Mrtvi su svjetiljke
na raspukloj cesti

Putokaz anđelima

U laticama i peludu
uzdignuti nad obzorje

Obasjani žeravom jutra

Potom su učenice održale prezentaciju koju možete prolistati:

Za kraj je pročitana ‘Priča o Vukovaru’ Siniše Glavaševića:

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

Program je održan u obje školske smjene, a nakon popodnevne učenici su na šenkovečkom Trgu Sv. Jelene zapalili 20 lampaša u obliku slova V povodom 20. godišnjice pada Vukovara. Jutarnji program je svojim dolaskom uveličao Vladimir Novak, načelnik Općine Šenkovec, a popodnevni program su uveličali Saša Horvat, zamjenik načelnika i Boris Odrčić, predsjednik šenkovečke podružnice Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata.

Originalno objavljeno na Hrvatskom povijesnom portalu.

Prije godinu i par dana tadašnji “VIPači” (učenici Povijesne grupe u šk.god. 2008./2009.) su uspješno otvorili “Razredni muzej holokausta” u sklopu projekta “Učenje o ljudskim pravima na primjeru holokausta”. Sve koji su sudjelovali moram ponovno pohvaliti na velikom i dobro odrađenom poslu, a svima zainteresiranima online stavljam arhivu medijskih objava o našem projektu. Koristim priliku da se još jednom zahvalim gospodinu Branku Radikoviću iz Obrtništva Štikma koji su nam donirali majice, kao i gospodi Konsteinu i Sterku koji su komentarima doprinijeli cijelom projektu.

Premda je danas muzej već odavno zatvoren imamo još posla koji moramo dovršiti. Moramo dostojno označiti mjesto na kojem je muzej postojao, nekome predati prikupljene tisuće spajalica (možda JUSP Jasenovac, Školski muzej ili možda ŽO Zagreb) i obraditi snimljene video materijale u dokumentarac o projektu.

Arhiva

Arhiva meni dostupnih materijala:

• Muzej holokausta u OS Senkovec (169)
• Sjecanje na holokaust (219)
• Classroom Holocaust Museum (142)
• Razredni muzej holokausta (153)
• Takav covjek nam tu ne treba, neka ide u Izrael (156)
• Senkovec: Priprema se muzej holokausta (140)
• Priprema se muzej holokausta (140)
• Medjimurje: Lojtrica (139)
• Spajalicama do muzeja holokausta (121)
• Anonimusi ga nazivali zidoljubom i velicateljem zlocinca Tita (143)
• Medunarodni dan sjecanja na Holokaust (130)
• Croatia: Classroom Holocaust Museum (185)
• Skupili 150.000 spajalica i otvaraju muzej holokausta (143)
• Pothvat povijesne grupe Osnovne škole Senkovec (165)
• U Senkovcu otvoren mali skolski muzej holokausta (156)

Video klipovi

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Click here to view the embedded video.

Ima među fotografijama događaja i situacija koje su ipak stigle do naslovnica, ali ovdje je prvenstveno riječ o malim ljudima, njihovim pričama, sitnim životnim radostima, nesrećama…

U tristo i kusur fotografija najviše smo se koristili pogledom kroz objektiv fotoreportera agencije Cropix, ali može se galerijama naći i radova suradnika tportala. Neke od fotografija priče su za sebe, neke su pak prava mala remek-djela i nema sumnje da galerije uistinu vrijedi prelistati.

Sjećanje na holokaust

U osnovnoj školi Petar Zrinski u mjestu Šenkovec nedaleko Čakovca članovi povijesne grupe uključili su se u projekt obilježavanja Dana holokausta. Tako su spojili 100 tisuća spajalica od kojih svaka obilježava po jednog stradalog. U svijetu je spojeno ukupno 6 milijuna spajalica, a škola Petar Zrinski jedina je hrvatska škola koja se uključila u projekt.Foto:Željko Hajdinjak / Cropix

Link: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/47879/Foto-prica-iz-Hrvatske-2009-godine.html

Introduction by Wayne MacIntyre

I first met Miljenko in the summer of 2008 in Jerusalem. He was in a class I taught on creating the Classroom Holocaust Museum. We didn’t really get to talk much while there. However,having written me to say that he would create a webpage dedicated to the Classroom Holocaust Museum, he and I began to correspond via email more frequently. In this manner we came to know each other a little better.

His enthusiasm for the Classroom Holocaust Museum displayed a deep dimension when he informed me that he would plant tulips, open the museum in his school, and then leave it open for one month so that he could invite other schools to visit it in Senovec, Croatia.

He was true to his word! He managed all of this in spite of the death threats that he received to the point where the police had to get involved. Perhaps he was awakening a topic that many hoped had died in a country that once had citizens who collaborated with the Nazis. In spite of the threats to himself and his students, the Classroom Holocaust Museum  was a success!

The president of Croatia sent him a personal letter congratulating him on his willingness to educate his students. The Israeli ambassador arrived to attend the opening ceremonies and offered congratulatory remarks to the Senovec students and staff. Miljenko has recently been contacted by the staff at the Croatian concentration camp, Jasenovec. Planning is underway to have him and his students work on a project together at the camp.

Though Miljenko uses the Shoah to help students examine human rights abuses, he broadens the discussion in his museum by having his students study what is going on in Darfur. The Classroom Holocaust Museum has encouraged his students to be mindful of the traps that can lead to human rights abuse.

Miljenko is clearly a teacher with a great passion for educating his students. May this passion inspire others in the name of human rights.