MORSKA ZVIJEZDA

Strašno nevrijeme bijaše zahvatilo kraj uz more. Oštri naleti vjetra spuštali su se na morsku površinu, a zatim podizali ogromne valove bacajući ih na obalu kao da je žele potopiti. Zatim su se zbijali u dubine i kao čelična ralica kupili male životinje, ljuskare i mekušce, te ih izbacivali i desetke metara na plažu.

Kad je nevrijeme prestalo brzo kao što je i došlo, more se smirilo i povuklo. Plaža je bila prekrivena tisućama morskih zvijezdi koje su se previjale u agoniji.Crvenkasta od njih, plaža je privukla mnoštvo ljudi koji su dolazili sa svih strana. Došli su i televizijske ekipeda snime tu čudnu pojavu. Morske zvijezde bile su gotovo nepokretne, a mnoge već bijhu uginule.

Među gledaocima zaustavio se otac držeći za ruku djčačića u čijim se očima vidjela neizmjerna tuga. Ljudi su bespomoćno gledali i nitko ništa nije poduzimao. Dječak odjednom pusti očevu ruku, skide cipelice i čarape, te otrča na palažu i malim ručicama poče sakupljati morske zvijezde noseći ih u  trku u more. Učinio je to nekoliko puta. Čovjek naslonjen na cementnu ogradu dovimnuo je:
“Šta to radiš, mali?”
“Bacam morske zvijezde u more, inače će umrijeti”, odgovori dječak trčeći.
“Pa na plaži su tisuće morskih zvijeda. Ne možeš ih sve spasiti!”, povikao je čovjek.
“Osim toga, ovo se dogodilo i na mnogim drugim plažama. Nećeš time ništa promijeniti!”
Dječak se sagnuo, dohvatio još jdnu morsku zvijezdu, bacio je u more i odgovorio: “Ovu sam ipak spasio!”
Čovjek je neko vrijeme šutio, onda se sagnuo, izuo cipele i čarape, te sišao na palžu.
Sakupljao je morske zvijezde i bacao ih u more. Malo nakon toga sišli su i drugi ljudi, na desetine njih, na stotine, na tisuće. Svi su učinili isto.
Tako su spašene gotovo sve morske zvijezde. Da bi se svijet spasio, netko mora početi, pa makar to bilo i malo dijete.

Svim svojim sadašnjim i nekadašnjim đacima, mojoj djeci i mojim unucima! Kao vaša učiteljica, nekadašnja razrednica, majka i baka, pred mirovinom, javno vam se svima ispričavam sto sam vas krivo usmjeravala u život i krivo odgajala.

Dugo mi je trebalo da konačno shvatim da sam bila u krivu. Oduvijek sam vam svima govorila da treba učiti, učiti i samo učiti! Znanje je najveće bogatstvo. Ne može nestati ni u kakvim neprilikama ili katastrofama. Kud god ideš, nosiš ga sa sobom. Učila sam vas i odgovornosti, postavljanju i ostvarivanju realnih ciljeva, poštenju, uvažavanju multikulturalnosti i bogatstvu različitosti.

Pokušavala sam u vas razviti osjećaj pripadnosti svom narodu, toleranciji prema drugim narodima, njihovoj kulturi, konfesiji i svjetonazoru. Pokušavala sam u vas probuditi i razvijati ponos i svijest o ljudskoj veličini svakog čovjeka. Svakodnevni me život malo pomalo demantirao u malim i velikim stvarima, događanjima i pojavama. Najviše me demantirao u nastojanjima i filozofiji kako treba učiti i samo učiti. Danas smo svjedoci da oni koji nisu htjeli učiti zauzimaju zavidna radna mjesta i funkcije u našem društvu. Oni nam kroje sudbinu i odlučuju sto ćemo, kako ćemo, kada ćemo i gdje ćemo.

Čovjek se zapita kako netko sa završenom srednjom općom školom može biti na čelu čitavoga jednoga regionalnog područja i odlučivati o svemu, pa i onomu o čemu pojma nema, dok u isto vrijeme postoje stručnjaci za područje koje on pokriva?

Ankica Bencek

Kako može učiteljica s dopisnim doškolavanjem tamo negdje u nekom malom mjestu bivše države odlučivati o važnim pitanjima ove države? Kako može osoba u sukobu više interesa dijeliti pravdu drugima i usmjeravati diskusije i dijaloge u smislu opće pravednosti i poštenja. Kako može seoski dječarac očaran asfaltom velegrada poštivati urbanu ekologiju? Kako se može studentica sa samim dvojkama zaposliti u znanstvenoj ustanovi te magistrirati i doktorirati u kratkom roku? Kako se može netko u ratno vrijeme besramno obogatiti i temeljem tog i takvog bogatstva postati nedodirljiva osoba u našem društvu?

Zar se zaista sve može kupiti? Ja na ova i slična pitanja ne znam odgovor. To su činjenice koje se vide i znaju. To su činjenice koje me demantiraju u mom nastojanju da djecu motiviram na učenje, da u njih pobuđujem vjeru i istinu kako se samo osobnim radom i zalaganjem može dosegnuti potpuni osobni razvoj, samopouzdanje, sreća i radost postojanja i življenja. Neću im govoriti ni išta drugo.

Bilo bi nepedagoški i neprofesionalno objašnjavati im kako o mom statusu i mojoj plaći odlučuju nekompetentni ljudi koji su čak i tu priliku iskoristili za međusobna prepucavanja i obračune, i to javno pred širokim auditorijem. Vjerujem da ce mojih mizernih 700 kn mjesečno, kao i oduzeti dio primanja mojih kolega pomoći državi da se uspravi na noge i barem uspravno stoji, ako već ne može hodati, makar i polako.

Vjerujem da učitelji i profesori neće ni pomišljati na štrajk, a kamoli štrajkati. Iako nas svi omalovažavaju i obezvređuju nas rad i djelovanje, mi smo svjesni naše uloge u današnjem društvu i društvenoj zbilji, kao i činjenice da nikome nije stalo do nas, pa cak i onima koji se tobože brinu o nama. I oni kao i njihovi pregovarački partneri isključivo i prvenstveno misle na sebe. Sjećam se jedne visoke državne dužnosnice iz naših redova koja je na prigovor o njezinu radu svom čelniku uzviknula: “Kaj ti je? Kaj hoćeš? Ja se više ne vraćam u razred!”

Puno je njih pobjeglo iz razreda i danas odlučuju o našim radnim obvezama i našoj plaći. Sve čovjek može razumjeti i shvatiti, ali toliko preobražaja i potpuno oprečnih odluka i djela u vrlo kratkom vremenu ne može se razumjeti niti shvatiti, osim kao osobnu borbu za položaj i opstanak, bez obzira na stranačku pripadnost i funkciju. Dobiva se dojam da su svi oni isti. To što se povremeno javno svađaju i okrivljuju jedni drugi za stanje u kojem jesmo to je jeftina zabava za gladni i obespravljeni puk.

Na kraju ovog mojeg uzaludnog monologa i nabrajanja, koje će mi barem na tren olakšati dušu, umanjiti brigu o skoroj mirovini, zasjeniti očaj i neizbježni sram zbog narušavanja ugleda i omalovažavanja profesije kojoj pripadam, a time i mene osobno, još se jednom svima koje sam nesvjesno vise od 30 g obmanjivala kako su učenje, poštenje i odgovornost jedini pravi i ispravni put u životu svakog pojedinca, javno ispričavam.

Ankica Bencek, učiteljica
Školske novine, 8. 11. 2010.

Roditeljima je često teže biti objektivan jer svatko od nas vjeruje da su njegova djeca najljepša, najpametnija i najsposobnija. Teško je prihvatiti da se roditeljske ambicije ponekad ne mogu uskladiti sa učeničkim mogućnostima. U ocjenjivanje se ne bi trebali miješati roditelji bez obzira kojem društvenom sloju pripadaju. Prema osobnom iskustvu mogu konstatirati da su učenici koji dolaze iz obitelji nižeg obrazovanja ili slabijeg socijalnog statusa često realniji u sagledavanju svojih mogućnosti. Obrnutno je proporcijalno kada se utjecajne ili bogatije obitelji često zalažu za djecu koja tijekom školovanja ne iskazuju dovoljno želje ili truda. Dodatan apekt koji se ne bi smio miješati u ocjenjivanje su ravnatelji škola koji zbog ovih ili onih razloga ponekad imaju naviku otvoreno utjecati na zaključene ocjene pri tome negirajući stručnost svojih nastavnika koji su cijelu godinu pratili rad djece. Na zaključenu ocjenu mogu se žaliti samo roditelji, a nikako ne nastavnici ili ravnatelji. Svako takvo miješanje je za javnu osudu i predstavlja napad na našu profesiju.

Strašno sam ljut što se neki događaji ponavljaju svaku godinu! Tako se sigurno ne šalje dobra slika o našoj školi u javnost!

U nastavku sam izdvojio nekoliko detalja iz našeg zakona:

Iz Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi

VI. PRAĆENJE I OCJENJIVANJE UČENIČKIH POSTIGNUĆA

Članak 72.

(1) Uspjeh redovitih učenika prati se i ocjenjuje tijekom nastave, a učenici se ocjenjuju iz svakog nastavnog predmeta i iz vladanja.

(2) Ocjene iz nastavnih predmeta utvrđuju se brojčano, a ocjene iz vladanja opisno.

(3) Brojčane ocjene učenika u pojedinim nastavnim predmetima su: odličan (5), vrlo dobar (4), dobar (3), dovoljan (2) i nedovoljan (1), a sve su ocjene osim ocjene nedovoljan (1) prolazne.

(4) Učenici koji na kraju školske godine imaju prolazne ocjene iz svakog nastavnog predmeta prelaze u viši razred.

(5) Opisne ocjene iz vladanja su: uzorno, dobro i loše.

(6) U školama koje ostvaruju alternativni ili međunarodni program učenik se ocjenjuje sukladno programu koji se ostvaruje.

(7) U školi koja izvodi nastavu po nastavnom planu i programu jezika i kulture za pripadnike nacionalne manjine, a u skladu sa Zakonom o odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnih manjina, učenik se posebno ocjenjuje, a ocjena se upisuje u razrednu svjedodžbu.

(8) Ocjene učenika s teškoćama iskazuje se opisno ili brojčano, ovisno o programu u koji je uključen.

(9) Način praćenja i ocjenjivanja učenika propisuje ministar.

Članak 73.

(1) Na osnovi praćenja i ocjenjivanja tijekom polugodišta i nastavne godine zaključnu ocjenu iz nastavnog predmeta utvrđuje učitelj, odnosno nastavnik nastavnog predmeta, a ocjenu iz vladanja razrednik.

(2) Uspjeh učenika i zaključna ocjena za svaki nastavni predmet utvrđuje se javno u razrednom odjelu, odnosno obrazovnoj skupini na kraju polugodišta i nastavne godine.

(3) U slučaju izbivanja ili spriječenosti učitelja, odnosno nastavnika određenog nastavnog predmeta, odnosno razrednika, ocjenu utvrđuje razredno vijeće na prijedlog učitelja, odnosno nastavnika ili stručnog suradnika kojeg odredi ravnatelj.

Članak 74.

(1) Opći uspjeh utvrđuje se kao: odličan, vrlo dobar, dobar, dovoljan i nedovoljan.

(2) Opći uspjeh učenika koji ima sve ocjene prolazne utvrđuje se aritmetičkom sredinom ocjena iz svih predmeta, i to ocjenom:

– odličan – ako ima srednju ocjenu najmanje 4,50

– vrlo dobar – ako ima srednju ocjenu 3,50 do 4,49

– dobar – ako ima srednju ocjenu od 2,50 do 3,49

– dovoljan – ako ima srednju ocjenu 2 do 2,49

(3) Opći uspjeh učenika od prvog do četvrtog razreda osnovne škole utvrđuje razredni učitelj, a opći uspjeh učenika od petog razreda osnovne škole do završnog razreda srednje škole, na prijedlog razrednika utvrđuje razredno vijeće.

(4) Učeniku se utvrđuje opći uspjeh nedovoljan (1) ako mu je na kraju nastavne godine zaključena ocjena nedovoljan iz najmanje tri nastavna predmeta, odnosno ako nije položio popravni ispit u propisanim rokovima.

(5) Učenik kojemu je opći uspjeh utvrđen ocjenom nedovoljan (1) ponavlja razred.

Članak 75.

(1) Na popravni ispit se upućuje učenik od četvrtog do osmog razreda osnovne škole i učenik srednje škole, ako na kraju nastavne godine ima ocjenu nedovoljan (1) iz najviše dva nastavna predmeta.

(2) Popravni ispit se polaže pred ispitnim povjerenstvom u dva ispitna roka, u osnovnoj školi krajem lipnja i krajem kolovoza, a u srednjoj školi prvi se popravni ispitni rok utvrđuje najranije 15 dana nakon završetka nastave.

(3) Iznimno od stavka 2. ovog članka učenik koji je na kraju nastavne godine ocijenjen iz praktične nastave ocjenom nedovoljan (1) polaže popravni ispit u jednom ispitnom roku, nakon dopunjene ili ponovljene praktične nastave.

(4) Članove ispitnog povjerenstva imenuje ravnatelj.

(5) Način polaganja popravnih ispita i ispitni rokovi uređuju se statutom škole.

Članak 76.

(1) Učenik ili roditelj koji nije zadovoljan zaključnom ocjenom iz pojedinog nastavnog predmeta ima pravo u roku od dva dana od dana priopćenja ocjene podnijeti zahtjev učiteljskom, odnosno nastavničkom vijeću radi preispitivanja ocjene.

(2) Učenik ima pravo na polaganje ispita pred povjerenstvom ako i nakon preispitivanja ocjene nije zadovoljan ocjenom.

(3) Učenik ili roditelj može podnijeti zahtjev za polaganjem ispita pred povjerenstvom, u roku od dva dana od priopćenja odluke učiteljskog, odnosno nastavničkog vijeća.

(4) Povjerenstvo čine tri člana koje određuje učiteljsko, odnosno nastavničko vijeće, a ocjena povjerenstva je konačna.

(5) Način polaganja ispita pred povjerenstvom uređuje se statutom škole.

Članak 77.

(1) Učenik koji iz opravdanih razloga nije mogao pohađati nastavu i biti ocijenjen iz jednog ili više predmeta upućuje se na polaganje predmetnog ili razrednog ispita.

(2) Ako učenik zbog bolesti ili drugog opravdanog razloga ne pristupi popravnom ili predmetnom odnosno razrednom ispitu u propisanim rokovima, škola mu je dužna omogućiti polaganje ispita nakon prestanka razloga zbog kojeg nije pristupio ispitu.

(3) Razlozi i način polaganja razrednih i predmetnih ispita utvrđuju se statutom škole.