Rovovsko stopalo

Tijekom prve dvije godine Prvog svjetskog rata zabilježeno je desetke tisuće slučajeva bolesti nazvane rovovska stopala. Bolest je izazivala gljivična infekcija uzrokovana mokrim, hladnim i nehigijenskim uvjetima unutar vojne obuće. Vojnici su satima stajali u blatu ili u vodi. Obuća je propuštala vlagu u čarape koje se nisu mogle često mijenjati. Vojnicima su većinom dodijeljena dva para čarapa, pa su u pismima kući često zahtijevali da im se pošalju čarape. Infekcija je mogla dovesti do gangrene, pa i amputacije stopala.

Naređeno je da vojnici trljaju stopala ujutro i to uz svjedoka. U sljučaju da “rovovskog stopala” mogli ste završiti na vojnom sudu. To nije bila zabava.

H.S. Cooper, kanadski časnik

Rovovsko stopalo je pogađalo sve zaraćene strane, a recimo da su samo Britanci u zimskome ratu 1914. na 1915. godinu zabilježili oko 20 000 slučajeva te bolesti. Bolest je prvi puta zabilježena tijekom Napoleonova povlačenja iz Rusije, kad su vojnicima noge prilikom dugih marševa bile izložene niskim temepraturama i vlazi. Bolest se manifestira naticanjem stopala do gležnjeva, promjenom boje u crvenu ili plavu, te krvavim žuljevima. Usljedilo je umrtvljenje živaca. Liječenje se vršilo podizanjem stopala, utopljavanjem i jednostavnim čekanjem da se bolest povuče. U slučaju komplikacija bolesnik je mogao izgubiti prste ili cijelo stopalo. Vrlo je važna bila prevencija bolesti, pa je časnicima bilo naređeno da se brinu o stopalima svojih vojnika. Više puta dnevno stopala su se morala osušiti, premazati kitovskim uljem i navući suhe čarape.

“Uzeli bi vreću s pijeskom i oprali noge u hladnoj vodi. Nisu nas mogli opskrbiti toplom vodom. Zatim bi dobro izribali stopala na vreći i obuli suhe čarape.” Za članak je korišten transkript interjua sa bišim kanadskim časnikom H.S. Cooperom.