Pjesma u kojoj se osuđuje šutnja njemačkih intelektualaca u vrijeme uspona nacista pripisuje sa pastoru Martinu Niemölleru (1892.–1984.). Niemöller je u početku podržavao Hitlerov uspon u nadi da će uništiti komunizam, ali je ostao razočaran nakon što je shvatio da Hitler želi Crkvu pod svojom kontrolom. S još nekoliko svećenika istomišljenika započeo je otpor protiv Hitlera.

Već je 1937. g. prvo pritvoren, a zatim je do kraja rata preživljavao u logorima Sachsenhausen i Dachau. Tijekom Hladnoga rata kritizirao je utrku u naoružavanju, nuklearno naoružavanje i poziciju Crkve u sukobu među blokovima. Snažno je podupirao antiratni pokret i bio član/voditelj nekoliko organizacija. Obrazovanje vojnika nazvao je visokom školom za profesionalne razbojnike.

Niemöller je 1976. g. na tribini u Kaiserslautern-Siegelbachu pojasnio okolnosti oko njegovoga citata poznatog po prvim riječima Prvo su došli. Zapravo se ne radi o nekom konkretnom citatu kojeg je zapisao ili o pjesmi. Nakon 1945. g. godine vodili su se mnogi razgovori o nečinjenju, o tome zašto pošteni Nijemci, zašto se katolici ili luterani nisu usprotivili Hitleru i nacistima. Često su nakon mise i propovjedi vjernici ostajali i razgovarali. Vjerojatno je oko 1946. g. izjavio: (…) ja sam ’37. završio u zatvoru i od tada sam većinu vremena proveo u samnici. Gledajte, kad su oni prvo zatvorili komuniste, o tome smo ponešto i čuli, protiv toga se nismo pobunili da su komuniste zatvorili. Mi smo živjeli za crkvu, a komunisti nisu bili prijatelji crkve već naprotiv bili su deklarirani neprijatelji. I zato smo šutjeli. I tada su na red došli sindikati, a ni oni nisu bili prijatelji crkve. S njima smo imali malo ili nikakve veze pa smo rekli da je to njihova stvar iz koje se moraju izvući. Definitivno u svom govoru nije spominjao Židove.

Danas se njegove misli najčešće spominju u ovoj verziji (službena verzija prema Zakladi Martina Niemöllera):

Kad su nacisti došli po komuniste, ja sam šutio; jer nisam bio komunist.
Kad su zatvorili sindikaliste, ja sam šutio; jer nisam bio sindikalist.
Kad su došli po Židove, ja sam šutio; jer nisam bio Židov.
Kad su došli po mene, više nije bilo nikog, da se pobuni.

Verzija iz New England Holocaust Memorial muzeja u Bostonu:

Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po sindikalce, a ja se nisam pobunio jer nisam bio sindikalac.
Zatim su došli po katolike, a ja se nisam pobunio jer sam bio protestant.
Zatim su došli po mene, ali tada više nikoga nije bilo da se pobuni.

Magazin Time je 1989. povodom godišnjice početka Drugog svjetskog rata objavio sljedeću verziju:

Prvo su došli po komuniste, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio komunist.
Zatim su došli po Židove, a ja se nisam pobunio, jer nisam bio Židov.
Zatim su došli po katolike, a ja se nisam pobunio, jer ja sam bio protestant.
Zatim su došli po mene, a tada više nikoga nije bilo da se zauzme za mene.