Carica Marija Terezija, premda izuzetno praznovjerna, naredila je zemaljskim saborima da donesu odluku o promjeni postupka protiv vještica. Lokalne su vlasti mogle izvršiti progron, suditi i predložiti kaznu, ali su potvrdu presude morali dati carici na potvrdu. Hrvatski je sabor na današnji dan 1756. godine donio takav zakonski članak.

Prema premilostivom, pod danom 26. ožujka izdatom, cesarsko-kraljevskom naređenju zaključuje se:

U poglavarstvenim parnicama pokrenutim zbog zločinstva čarobnjaštva i vraćanja imade zakonita poglavarstva, doduše, na zakonit način i propisanim redom postupati protiv takvih zločinaca, koji budu uhvaćeni u području njihove nadležnosti, i donijeti osudu, ali ovu nemaju niukoliko izvršiti, nego je prije proglašenja, sa čitavim spisom postupka podnijeti Njegovoj PreuzviŠenosti i, preko njega. Njenome posvećenom cesarsko-kraljevskom Veličanstvu, očekujući dalje milostivo kraljevsko rješenje. Isto je premilostivo cesarsko-kraljevsko naređenje, radi znanja i vršenja, javno proglašeno.

Postupak izlaska pred caricu je bio kompliciran, dugotrajan i prije svega skup, pa je takva odredba u principu prekinula progone. Kasnije je u kaznenom zakoniku Theresiana iz 1768. godine ograničila postupke mučenja shvativši da se progoni protiv vještica pokreći iz ljubomore, zavisti ili čiste pakosti. Mučenje je u potpunosti zabranio Josip II.

Izvor: D. Vukelić, Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka (diplomski rad), Filozofski fakultet Zagreb, 2009.