Pratimo li tijek života Hansa Franka možemo izraditi model nacista Hitlerova najbližega kruga suradnika. Rođen je na izmaku 19. st. u vrijeme kad se mlada njemačka država borila za mjesto među svjetskim silama. Ta borba dovela je do Prvoga svjetskog rata u kojemu Frank, premda unovačen, nije aktivno sudjelovao. U međuratnome razdoblju možemo pratiti njegov uspon do vrha nacističke partije i kasnije provedbu nacističke ideologije tijekom gospodarenja Poljskom. Upravo mu je to razdoblje donijelo nadimak krvnik Poljske. Pravda ga je stigla u Nürnbergu.

Hans Michael Frank rođen je 3. svibnja 1900. g. u uglednoj obitelji odvjetnika Karla Franka. Nakon Prvoga svjetskog rata studirao je ekonomiju i pravo te se politički aktivirao ulaskom u Njemačku radničku partiju 1919. g. Od 1923. bio je pripadnik SA odreda. Sudjelovao je u minhenskom puču nakon kojeg bježi u Italiju. Oženio je Mariju Brigitte Herbst s kojom je imao petero djece.

Nakon što je 1926. g. položio državni ispit počeo se baviti pravnički poslom. Često je nastupao kao branitelj članova nacističke partije koji su fizički napadali političke protivnike. Do 1933. sudjelovao je u 2400 takvih postupaka. Hitler mu je zahvalio postavljanjem na mjesto voditelja pravne službe NSDAP-a. Služio je kao Hitlerov osobni odvjetnik u 40 slučajeva. Sudjelovao je u postupku dokazivanja Hitlerova arijevskoga podrijetla odnosno da preko djeda nije četvrtinu Židov. Osnovao je Akademie für Deutsches Recht (Akademiju za njemačko pravo) 1933. g. Franku su društvo na položaju predsjedniku Akademije bili istaknuti nacisti poput Goebbelsa, Göringa, Fricka i Hessa. Njegovu visokom položaju u nacističkoj hijerarhiji svjedoči i činjenica da je bio Mussolinijev osobni pomoćnik kada je ovaj posjetio Njemačku te je pratio Hitlera u posjeti Italiji. U to je vrijeme bio i među kandidatima za veleposlanika u Rimu.

Usponom nacista na vlast Frank je obavljao mnoge važne dužnosti. Od 1930. bio je zastupnik u Reichstagu. U ožujku 1933. postao je bavarski ministar pravde, a prelaskom u vladu Reicha postao je ministar bez portfelja. Nakon što je 1942. godine izbila nesuglasica s Himmlerom oko pravnog uređenja Njemačke, Frank je izgubio titulu Reichleitera nacističke stranke i položaj predsjednika Akademije za njemačko pravo.

Hans Frank, 1939.

Nakon okupacije Poljske 12. listopada 1939. godine preuzeo je dužnost upravitelja Generalnog Gubernatorstva (upravitelj cijele civilne administracije okupiranog poljskog područja). Početkom rata to je bilo područje od 95 000 kvadratnih kilometara, a nakon napada na SSSR proširilo se na 142 000 kvadradnih kilometara. U najvećem opsegu gospodario je prostorom na kojem je živjelo oko 12 milijuna ljudi.

Generalno Gubernatorstvo

Svoju politiku upravljanja Poljskom opisao je u jednoj rečenici:

“Poljsku ćemo tretirati kao koloniju i Poljaci će postati robovi velikog njemačkog svjetskog carstva.”

Hans Frank

Na toj je funkciji bio potpisnik naredbi za pljačku, protjerivanje, zlostavljanje i naposlijetku ubojstva Poljaka i Židova. Poljski materijalni i ljudski resursi su morali poduprijeti nacističke ratne planove. Bio je veliki konkurent Göringu u pljačkanju kulturnog blaga poljskog plemstva i katoličke crkve.

“Želio sam narediti postavljanje postera o svakoj sedmorki streljanih Poljaka, ali u Poljskoj nema dovoljno šuma od kojih bi izradili dovoljno papira za te postere.”

Hans Frank
Zabrana pomaganja Židovima, potpisao Frank (1942.)

Policiji i tajnim službama naredio je usmrćivanje svakoga tko se odupire njemačkim naporima uključujući glavne predstavnike poljske inteligencije. Poljski pravnici, liječnici, svećenici, učitelji, umjetnici i znanstvenici ubijani su kao taoci. Većina ih je okupljena već unutar prvih šest mjeseci vlasti.

Pred Poljsku su postavili visoke ekonomske zahtjeve, pa je npr. hrana distribuirana u Njemačku u tolikoj količini da je u Poljskoj izbila glad. Stotine tisuća Poljaka upućeno je na rad u Njemačku. Do sredine 1942. Frank obavještava Berlin da je već uputio 800 000 Poljaka na rad u Reichu, a do kraja godine poslati će ih još 140 000.

Područje pod njegovom upravom sadržavalo je između 2,5 i 3,5 milijuna Židova. Prema zakonskim odredbama Židovi su prvo okupljani u geta te su nakon toga upućeni u logore. Na njegovom području vlasti osnovani su logori smrti Belzec, Sobibor, Treblinka i Majdanek. Već je u prosincu 1941. godine izjavio:

Wir müssen die Juden vernichten, wo immer wir sie treffen und wo es irgend möglich ist.

U prijevodu: Mi moramo uništiti Židove gdje god da ih sretnemo i gdje je to ikako moguće.

Po njegovoj procjeni 25. siječnja 1944. pod njegovom upravom ostalo je još samo oko 103 000 Židova.

Pred navalom Crvene armije 17. siječnja 1945. bježi u iz Krakova u Bavarsku. Američka vojska ga je zarobila 4. svibnja 1945. godine. Pri zarobljavanju su ga žestoko prebili. U njegovu su posjedu oslobodili umjetnine Rembrandta, Rubensa i da Vincija. Zarobili su i njegov osobni dnevnik u kojem je na 11 367 stranica pažljivo bilježio svoju upravu iz krakovskog dvorca Wavel. Dnevnik je poslužio tužiteljima pri oblikovanju slučaja u Nürnbergu.

Niklas Frank – sin Hansa Franka, danas je poznati antinacistički aktivist – u svom novčaniku nosi fotografiju smaknutog oca kao podsjetnik i upozorenje

Optužen je po prvoj (za konspiraciju), trećoj (ratne zločine) i četvrtoj (zločini protiv čovječnosti) točci nürnberškog suda. Na sudu se, kao vješti odvjetnik, branio da nije odgovoran za zločine koji su se dogodili već je samo sudjelovao u pacifikaciji stanovništva pod okupacijom. Tvrdio je da nije imao stvarnu kontrolu nad postupcima policije te da nije znao o aktivnostima koje se provode u koncentracijskim logorima i logorima smrti. Prebacio je odgovornost na Himmlera.

Tijelo Hansa Franka nakon vješanja

Presudom suda proglašen je krivim po točkama tri i četiri te je 1. listopada 1946. osuđen na smrt. Prihvatio je presudu riječima da kaznu zaslužuje i da je očekuje. Smaknut je vješanjem 16. listopada 1946. godine.

Kompletna dokumentacija saslušanja i suđenja dostupna je online na stranicama Sveučilišta Cornell – Donovan Nuremberg Trials Collection (link na pretraživanje ključne riječi Hans Frank).

Literatura

  1. Hans Frank. Encyclopædia Britannica, URL: https://www.britannica.com/biography/Hans-Frank (pristupano 13.4.2017.)
  2. Hans Frank. Wikipedia, URL: https://de.wikipedia.org/wiki/Hans_Frank (pristupano 13.4.2017.)
  3. Nuremberg Trial Defendants: Hans Frank. Jewish virtual library, URL: http://www.jewishvirtuallibrary.org/nuremberg-trial-defendants-hans-frank (pristupano 13.4.2017.)
  4. Nuremberg Trial Judgements: Hans Frank. Jewish virtual library, URL: http://www.jewishvirtuallibrary.org/nuremberg-trial-judgements-hans-frank (pristupano 13.4.2017.)