Nacionalna garda Colorada i stražari Colorado Fuel & Iron Company izvršili su 1914. g. napad na štrajkače i njihove obitelji kraj Ludlowa. Napad je zabilježen u povijesti kao masakr u Ludlowu.

Kopanje ugljena u Koloradu bioje iznimno opasan i slabo plaćen posao. Rudari su bili plaćeni po tonaži iskopa, a rad na osiguranju i gradnji potpornika u jamama im nije bio plaćen. Zbog toga su mnogi riskirali i nisu posvećivali dovoljno pažnje sigurnosti. Dok je nacionalni prosjek poginulih na tisuću bio oko 3.15% u Koloradu je bio preko 7%. Tražeći bolje plaće i uvjete rada rudari su se sindikalno organizirali i nakon neuspjelih pregovora započeli štrajk u rujnu 1913. godine.

Vlasnici rudnika koristili su razbijače štrajka koji su nasiljem nastojali natjerati rudare da odustanu. Kako je napetost oko kampa štrajkaša rasla guverner je poslao odred garde u pomoć vlasnicima rudnika.

Predstavnik sindikata drži govor

Garda je 20. travnja 1914. godine zapucala na štrajkaše među kojima je bilo žene i djece (rudarske obitelji). Poginulo je između 19 i 25 osoba. Među poginulima je bilo čak 11 djece koja su se ugušila u požaru nakon što je štrajkaški kamp zapaljen. Na drugoj strani poginula su 4 čuvara.

U požaru su poginula sva djeca obitelji Petrucci

U sljedećih deset dana radnici okolnih rudnika su pozvali na oružani ustanak. Napadali su rudnike i upravne zgrade te se sukobljavali s nacionalnom gardom. U sukobima je ukupno poginulo 75 osoba. Sukobi su prestali tek nakon što je predsjednik Woodrow Wilson poslao vojsku. Oko 400 strajkaša je uhićeno od kojih je 322 završilo pred sudom s optužbom za ubojstvo. Samo je John R. Lawson, jedan od vođa štrajka, osuđen radi ubojstva. Jedanaest gardista završilo je pred vojnim sudom i svi su redom oslobođeni. Sindikat nije dobio traženo priznanje i veliki broj rudara su zamijenili novi radnici.

John D. Rockefeller, Jr., većinski vlasnik rudnika, u medijima je doživio ponešto kritika što je kasnije djelomično pridonjelo promjeni odnosa prema radnicima.

Spomenik žrtvama u Ludlowu