Pozivi na stru\u010dne konferencije me uvijek obraduju. Uvijek je to prilika \u010duti i nau\u010diti ne\u0161to novo, prilika za razmjenu mi\u0161ljenja i ideja s kolegama. Centar mojeg interesa je izu\u010davanje Holokausta – tema koja jo\u0161 uvijek za neke spada u podru\u010dje osjetljivih povijesnih tema. \u0160to je konferencija udaljenija od na\u0161ih prostora, osje\u0107aji o sudjelovanju su bolji, a \u0161to se konferencija bli\u017ei Domovini (namjerno veliko slovo) to je gr\u010d u \u017eelucu sve ve\u0107i. Za\u0161to? Jer se kod nas osjetljive teme polako pretvaraju u tabu teme. <\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
Javni govor o Holokaustu i antisemitizmu donio mi je, uz ve\u0107 uobi\u010dajen nadimke jugonostalgi\u010dara, masona, \u017didova, Srbina, stranog pla\u0107enika i sli\u010dne, \u010dak i otvorene prijetnje lin\u010dem, a na isto \u00abrazumijevanje\u00bb nailazim i kad javno govorim na temu antifa\u0161izma. Zato i te\u0161ko mogu kolegama iz Nizozemske ili SAD-a objasniti za\u0161to sam toliko uzbu\u0111en i sretan \u0161to sam po\u010detkom svibnja organizirao online kviz znanja \u201e70 godina od pobjede\u201c. What’s the Big Deal?<\/em> Velika je stvar kada 2015. godine netko u navali vrije\u0111anja kao uvredu koristi: \u201eTi si antifa\u0161ist!\u201c<\/p>\n\n\n\n Povijest je humanisti\u010dka i dru\u0161tvena znanost koja se bavi rekonstrukcijom povijesnih \u010dinjenica. Pred povjesni\u010dara je postavljena zada\u0107a da prikuplja i analizira povijesna vrela tj. izvore te da se prema njima odnosi objektivno ili gotovo pasivno. Povjesni\u010dari analiziraju povijesne izvore, ali za razliku od prirodnih znanosti – povijesni izvor se ne mo\u017ee jednostavno izmjeriti ili staviti na vagu. Kemi\u010dari prou\u010davanjem kemijskog sastava vode mogu to\u010dno odrediti koji kemijski elementi i u kojem omjeru \u010dine molekulu vode i kemijski sastav vode je uvijek isti bez obzira gleda li ga kemi\u010dar iz Hrvatske ili Srbije.<\/p>\n\n\n\n Povjesni\u010dari, s druge strane, imaju zadatak interpretacije povijesnih izvora. Ta je interpretacija, naravno, znanstvena, ali se ne mo\u017ee izbje\u0107i utjecaj obrazovanja i ideologije onoga tko promatra povijest. Uostalom, \u0161to je obrazovanje? Obrazovanje je preno\u0161enje znanja, vje\u0161tina i vrijednosti. U neformalnom obrazovanju to se \u010desto pretvara u obiteljsku socijalizaciju, pa zato i u pitanjima povijesti imamo tuma\u010denja – \u201emeni je baka pri\u010dala\u201c ili \u201emoj je djed bio tamo\u201c. Oralna ili usmena povijest jest vrijedan povijesni izvor, ali ga se mora izuzetno kriti\u010dki vrednovati. Kod prou\u010davanja oralne povijesti, onaj koji se bavi odre\u0111enom temom mora raspolagati ogromnim znanjem o temi iz postoje\u0107ih izvora i literature, a tek nakon toga mo\u017ee vrednovati \u0161to je rodbina ili netko tre\u0107i govorio o nekoj temi. Formalno obrazovanje je odre\u0111eno odre\u0111enim pravilima poput nastavnih programa i tra\u017eenih ishoda. Ud\u017ebenici koji su pred generacijama na\u0161e djece nisu slu\u010dajno do\u0161li tamo, nego su uskla\u0111eni s dr\u017eavnim kurikulumom prema kojemu su ga autori pisali, urednici uredili i slali na odobrenje stru\u010dnom povjerenstvu za prosudbu ud\u017ebenika i dopunskih nastavnih sredstava za osnovnu i srednju \u0161kolu. Povjerenstvo je dalo odobrenje za ulazak u \u0161kole, a zatim su nastavnici birali po kojim su ud\u017ebenicima \u017eeljeli raditi.<\/p>\n\n\n\n Trenutno aktualni ud\u017ebenici su uskla\u0111eni s Nastavnim planom i programom koji je dio Hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda (popularnog HNOS-a) iz 2006. godine i s Nacionalnim okvirnim kurikulumom iz 2010. godine.<\/p>\n\n\n\n Iz HNOS-a:<\/p>\n\n\n\n 6. Drugi svjetski rat<\/strong><\/p>\n\n\n\n Klju\u010dni pojmovi: politika popu\u0161tanja, Trojni pakt, Blitzkrieg, holokaust, genocid, koncentracijski sabirni logori, antifa\u0161isti\u010dka koalicija<\/strong>, totalni rat, \u017ertve i masovna pogubljenja na podru\u010dju Hrvatske.<\/p>\n\n\n\n Obrazovna postignu\u0107a:<\/p>\n\n\n\n Dio sociologa koji su se bavili pitanjima funkcija obrazovanja dr\u017ee da je \u0161kola mjesto gdje dr\u017eava na naju\u010dinkovitiji na\u010din prenosi slu\u017ebenu ideologiju. Jedna od funkcija ideologije uz legitimizaciju poretka je stvaranje kohezije u dru\u0161tvu oblikovanjem grupa \u201emi-oni\u201c. Kolegice Snje\u017eana Koren i Ana Tomljanovi\u0107 posljednjih su godina ve\u0107 pisale o tome kako je slu\u017ebena politika biv\u0161e Jugoslavije i dana\u0161nje Hrvatske koristila upravo predmet Povijesti za oblikovanje nacije i distance od drugih. Uzmimo i jo\u0161 slavniji primjer nacisti\u010dke Njema\u010dke gdje je slu\u017ebena rasna ideologija u\u0161la u sve pore dru\u0161tva pa tako u obrazovanje. Najpoznatiji je primjer \u010ditanke Der Giftpilz gdje su \u017didovi doslovce ilustrirani kao otrov koji truje dru\u0161tvo. Isti izdava\u010d je ve\u0107 od 1924. tiskao glasilo Der St\u00fcrmer, koje je bilo glavni tiskani medij \u0161irenja antisemitske propagande. Premda se ud\u017ebenici dr\u017ee objektivnosti kurikuluma, pitanje je na koji se na\u010din oblikuje narativ o hrvatsko-srpskim odnosima, o ulozi usta\u0161a i antifa\u0161isti\u010dkog pokreta. Narativ na kojem se inzistira od 1991. godine je dokazivanje hrvatske dr\u017eavotvornosti od srednjeg vijeka, \u201epredzi\u0111a kr\u0161\u0107anstva\u201c u vrijeme najve\u0107e osmanske opasnosti, pripadnosti europskom kulturnom krugu, itd. Pri tome se lako previde rupe u povijesnim izvorima ili proma\u0161ena tuma\u010denja. Uzmimo i nedavni primjer spomendana na Zrinske i Frankopane gdje se politi\u010dari slu\u017ee urotom hrvatsko-ma\u0111arskih plemi\u0107a protiv svog vladara za pri\u010du o tome kako su spa\u0161avali hrvatsku neovisnost. Kod prikazivanja odnosa Hrvata i Srba inzistira se na povijesti sukoba i bu\u0111enju osje\u0107aja tra\u017eenja pravde za svu nanesenu nepravdu.<\/p>\n\n\n\n Ud\u017ebenici Povijesti u Hrvatskoj su znatno napredovali u posljednjih 20 godina u sadr\u017eajnom i didakti\u010dkom dijelu. U mom gimnazijskom ud\u017ebeniku u vrijeme 1998. kada se ba\u0161 zavr\u0161avao proces mirne reintegracije posljednjeg okupiranog dijela Hrvatske, Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska nije bila \u201etoliko lo\u0161a\u201c jer je bila izraz hrvatske \u017eelje za samostalno\u0161\u0107u. Ne sje\u0107am se da sam upamtio poja\u0161njenje usta\u0161kih zlo\u010dina u Jasenovcu, a trenutno nisam u ormarima mogao prona\u0107i doti\u010dni ud\u017ebenik. No, jasno se sje\u0107am da je na nekoj lijevoj stranici bila fotografija \u201enekih ljudi\u201c kod Bleiburga. Dana\u0161nji ud\u017ebenici odra\u0111uju sve \u0161to je propisano kurikulumom. Spominju usta\u0161ku politiku i zlo\u010dine. Spominju antifa\u0161izam i borbu za slobodu. Problemati\u010dno je dodu\u0161e kako su te teme upakirane u narativ pojedinih ud\u017ebenika, a usudio bih se re\u0107i da je na nekoj skali ideologije od liberalne do konzervativne, lako rasporediti ud\u017ebenike na\u0161ih izdava\u010da. Za primjer \u0107u uzeti samo dva primjera ud\u017ebenika gimnazije za 4. razred uz komparaciju dijelova o usta\u0161ama i antifa\u0161isti\u010dkom pokretu.<\/p>\n\n\n\n Prvi je primjer ud\u017ebenik \u201eKoraci kroz vrijeme\u201c autora Kre\u0161imira Erdelje i Igora Stojakovi\u0107a u izdanju \u0160kolske knjige. Oko stvaranja NDH autori poja\u0161njavaju razliku izme\u0111u marionetske i nezavisne dr\u017eave, te za\u0161to je okupatorima bilo potrebno imati doma\u0107e suradnike. Zatim se poja\u0161njava totalitarizam i diktatura Ante Paveli\u0107a, ustroj usta\u0161ke vlasti, podre\u0111enost NDH prema okupatorima i opse\u017eno se poja\u0161njava gubitak teritorija Rimskim ugovorima. Uz fotografiju Alojzija Stepinca se daje kriti\u010dko mi\u0161ljenje o njegovoj ulozi tijekom rata. Dalje se na dvije stranice opisuje i ilustrira usta\u0161ki teror. Poja\u0161njavaju se rasni zakoni, progon Srba, \u017didova i Roma, spominje se vi\u0161e logora i na kraju se u \u010detiri re\u010denice problematizira manipulacija brojem \u017ertava Jasenovca pri \u010demu se spominju poku\u0161aji srpskih povjesni\u010dara za uve\u0107avanjem i hrvatskih za umanjivanjem broja ili negacijom ubijanja. U daljnjem razvoju teme i novom poglavlju govori se o organiziranju politi\u010dke vlasti od AVNOJ-a do ZAVNOH-a, te postepenoj dominaciji komunizma u antifa\u0161isti\u010dkom pokretu. Izuzetno je pohvalno \u0161to su autori iskoristili priliku za isticanje emancipacije \u017eene kroz grupni primjer AF\u017d-a i pojedina\u010dni primjer Kate Pejnovi\u0107, prve \u017eene zastupnice u Hrvatskoj. Na kraju teme se govori o Bleiburgu, bijesu pobjednika koji se sru\u0161io na le\u0111a manje odgovornih ili nevinih, ali uz znatnu dozu kriti\u010dke analize doga\u0111aja. U posljednjoj re\u010denici se spominje da su likvidacije nepoznatog broja \u201eklasnih neprijatelja\u201c nastavljene godinama nakon rata.<\/p>\n\n\n\n Drugi je ud\u017ebenik \u201ePovijest 4\u201c autora Miroslava Akmad\u017ee, Maria Jareba i Zdenka Radeli\u0107a u izdanju izdava\u010dke ku\u0107e Alfa. Nastanak NDH se opisuje sli\u010dno kao i kod prija\u0161njeg izdava\u010da, ali u manjem opsegu. Karakter usta\u0161ke vlasti se opisuje negativno uz posve\u0107ivanje manje pa\u017enje oko totalitarizma. Gubitak teritorija se opisuje samo u opisu slike Ante Paveli\u0107a te kasnije u re\u010denici o Rimskim ugovorima. U dodatnoj opremi, u izvoru se pronosi tekst Kvaternikova proglasa o uspostavi NDH. Proglas zavr\u0161ava poklikom \u201eZa dom spremni\u201c, ali su autori propustili iskoristiti priliku za analizi pozdrava i aktualizaciju s dana\u0161njicom. (Ne)Pravedni pravednici \u2013 crveni strahovi Izdvojeno je posebno poglavlje pod nazivom \u201eKarakter i ciljevi partizanskog pokreta\u201c. Tu je me\u0111u prvih nekoliko redova tekst o partizanima isko\u010dila jedna rije\u010d. U re\u010denici \u201eTako\u0111er su zagovarali ateizam te su o\u0161tro napadali vjeru i Crkvu, a nisu prezali ni od ubojstava sve\u0107enika te obe\u0161\u010da\u0161\u0107ivanja i uni\u0161tavanja crkava.\u201c- rije\u010d ateizam nije samo podebljana, nego je i tiskana u crvenoj boji. Jedina je to crvena rije\u010d na 41 stranici na koliko se pokriva temu o Drugom svjetskom ratu. U tom se po\u010detnom dijelu isti\u010de \u017eelja komunista za bur\u017eoaskom revolucijom i obra\u010dunom s \u201edoma\u0107im izdajnicima\u201c, ali se napominje da su to privremeno stavili u drugi plan. Vrijedi istaknuti posebno poglavlje naslovljeno \u201eRat je obilje\u017een stra\u0161nim zlo\u010dinima\u201c u kojem se u najve\u0107em dijelu poja\u0161njava Holokaust, ali se zavr\u0161ava, mogli bi re\u0107i kontratezom, odlomkom o zlo\u010dinima Saveznika gdje se spominje bombardiranje Dresdena, bacanje atomskih bombi i brojni zlo\u010dini Crvene Armije te zavr\u0161ava re\u010denicom: \u201ePritom su na udaru bili i mnogi koji nisu imali nikakve veze s Nijemcima i njihovim zlo\u010dinima, no smatrani su opasno\u0161\u0107u za pretvaranje tih zemalja u komunisti\u010dke zemlje pod\u010dinjene SSSR-u.\u201c<\/p>\n\n\n\n Tema rata na na\u0161im podru\u010dju zavr\u0161ava uz znakovite podnaslove:<\/p>\n\n\n\n Neiskori\u0161teni potencijal Gra\u0111anskog obrazovanja<\/strong> Kad smo ve\u0107 kod teme Holokausta i antifa\u0161izma, vrijedi spomenuti i novi nastavni plan i program Gra\u0111anskog odgoja i obrazovanja. Gra\u0111anski odgoj i obrazovanje se birokratski uvelo u hrvatsko obrazovanje ove \u0161kolske godine, ali je sama izvedba vrlo dvojbena ili gotovo nikakva. U tom se nastavnom planu naravno govori op\u0107enito o netoleranciji, \u0161ovinizmu i drugim ljudsko-pravnim dimenzijama, ali se nikako ne poentira na vrijednostima antifa\u0161izma. Antifa\u0161izam je samo spomenut kao va\u017ean pojam me\u0111u dvije stranice drugih va\u017enih pojmova u korelaciji predmeta Povijesti i Gra\u0111anskog odgoja i obrazovanja. Moram postaviti pitanje moralne i dru\u0161tvene odgovornosti nastavnika povijesti. Smije li nastavnik povijesti imati stav? Smijemo li se skrivati pod za\u0161titom \u201eobjektivnosti? S obzirom na to kakva se retorika kotrlja hrvatskim javnim prostorom posljednjih godina i na sve ve\u0107e prisustvo revizionizma, objektivnost povjesni\u010dara je isto kao i \u0161utnja. \u0160utnja je kroz povijest zlo\u010dina najve\u0107i problem. Kad ljudi \u0161ute, neljudi uzimaju \u017eivote!<\/p>\n\n\n\n Za kraj \u0107u i ja posegnuti za sve\u0107enikom. Pastor Martin Niem\u00f6ller je napisao:<\/p>\n\n\n\n
Kemija povijesti \u2013 formalne formule<\/strong><\/p>\n\n\n\n\n
\u00abObjektivno\u00bb oblikovanje narativa<\/strong><\/p>\n\n\n\n
Primjeri iz ud\u017ebenika<\/strong><\/p>\n\n\n\n
U daljnjem kronolo\u0161kom pra\u0107enju teme dolazimo i do opse\u017ene \u010detiri stranice poglavlja \u201eOtpor antifa\u0161isti\u010dke Hrvatske\u201c. U poglavlju se poja\u0161njava razvoj antifa\u0161izma jo\u0161 iz vremena \u0161panjolskog gra\u0111anskog rata, o ulozi komunisti\u010dke ilegale, osnivanju partizanskog odreda, gerilskim akcijama, osloba\u0111anju teritorija i sukobu s \u010detnicima. Isti\u010de se da ve\u0107ina partizanskog pokreta nisu bili komunisti, ali su komunisti dr\u017eali \u010delne pozicije. Zbog tog se razloga pogre\u0161no partizane izjedna\u010dilo s komunistima. Spominje se da su komunisti izbjegavali velike ideolo\u0161ke poruke ru\u0161enja bur\u017eoazije ili socijalisti\u010dke revolucije kako bi oja\u010dali antifa\u0161isti\u010dki pokret na idejama obnove ravnopravne i federativne Jugoslavije. Predstavljen je i \u017eivotopis Josipa Broza Tita od vremena Prvog svjetskog rata do jednostrana\u010dkog komunisti\u010dkog sustava po uzoru na SSSR.<\/p>\n\n\n\n
Za razliku od prija\u0161njeg primjera ovdje se u znatno ve\u0107im dimenzijama prikazuje teritorij NDH te dr\u017eavni simboli zastava i grb sa \u0161ahovnicom s prvim bijelim poljem i slovom U. Korektno se isti\u010de zavisnost NDH o volji Njema\u010dke i Italije. O usta\u0161kom teroru se pi\u0161e na dvije stranice gdje upada u o\u010di da se na gotovo pola stranice govori o komunisti\u010dkom manipulaciji brojem \u017ertava Jasenovca. Isti\u010de se \u201enevjerojatnim brojem od 500.000 do 600.000 \u017ertava\u201c dok se kasnije popisivanjem do\u0161lo do broja od 59 000 \u017ertava (1964.).
Isti\u010de se i trud povjesni\u010dara Franje Tu\u0111mana koji je javnost poku\u0161ao izvijestiti o stvarnim brojkama, a komunisti\u010dke vlasti su ga progonile. Spominju se i kasnija objektivnija istra\u017eivanja, ali se tu ne spominje broj. Broj je ipak istaknut u osnovnom tekstu i pi\u0161e \u201eu njima je ubijeno ne\u0161to vi\u0161e od 72 000 ljudi\u201c. Korektno se navodi da su usta\u0161ke vlasti tijekom 1941. godine me\u0111u glavne neprijatelje prometnule Srbe, ali navode da je re\u017eim nakon toga \u201eiako u manjoj mjeri, nastavio proganjati brojne Srbe\u2026\u201c.<\/p>\n\n\n\n
<\/strong>
Smatram da dodatni problem podnaslova \u201eUsta\u0161ki teror\u201c le\u017ei u posljednjem odlomku gdje se poja\u0161njava zna\u010daj 106 hrvatskih Pravednika me\u0111u narodima. Kao individualni primjer je istaknuti katoli\u010dki sve\u0107enik, a Alojzije Stepinac je podebljanim slovima istaknut kao jedan od najve\u0107ih protivnika usta\u0161kog terora. Spominje se njegova propovijed s osudom rasizma i da je osudio Jasenovac kao veliku sramotu hrvatskog naroda. Primjer \u017ertve sve\u0107enika se isti\u010de i kasnije kod poja\u0161njavanja Holokausta u Europi. Oko organizacije antifa\u0161isti\u010dkog pokreta u Hrvatskoj imaju sli\u010dan pristup kao i prethodni primjer.<\/p>\n\n\n\n
Autori u nastavku pi\u0161u da su se mnogi Hrvati priklju\u010dili partizanskom pokretu jer se promicala ideja o uspostavi slobodne hrvatske dr\u017eave u sklopu nove, federativne Jugoslavije. Premda je poglavlje naslovljeno \u201eOtpor antifa\u0161isti\u010dke Hrvatske\u201c na stranici i pol se u prvom planu najvi\u0161e isti\u010du komunisti koji vode partizansku borbu. Antifa\u0161izam kao koncept je gotovo u potpunosti zapostavljen do kraja teme. Ovaj ud\u017ebenik vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107uje djelovanju ZAVNOH-a i AVNOJ-a isti\u010du\u0107i pri tome zna\u010daj Vladimira Nazora te kasnije isticanje Andrije Hebranga,a istaknut je i izvor u kojem pi\u0161e o granicama Hrvatske koje se prostiru na BiH i Srbiju.<\/p>\n\n\n\n\n
Obratimo malo i pozornost na jezi\u010dne konstrukcije i emocije koje izazivaju, na primjer Holokaust i \u201ekri\u017eni put\u201c. Termin holokaust dolazi iz gr\u010dkog holokauston<\/em> u zna\u010denju \u201epotpuno spaljen\u201c, a s obzirom na to da u gr\u010dkoj i rimskoj religiji ozna\u010dava \u017ertvu paljenicu, protivnici tog termina smatraju da nije odgovaraju\u0107i jer \u017didovi nisu \u017ertva koja se prinosila bogu radi postizanja ve\u0107eg dobra. Drugi je termin Sho’ah<\/em> (\u0161oa), koji na hebrejskom zna\u010di potpuno opusto\u0161enje ili katastrofu. Mnogi edukatori o holokaustu upozoravaju da kod podu\u010davanja moramo razmi\u0161ljati o terminologiji koju koristimo kako ne bismo nastavljali koristiti terminologiju koju su upotrebljavali nacisti poput \u201ekona\u010dno rje\u0161enje\u201c, \u201e\u017eidovsko pitanje\u201c i sli\u010dno. Kad se u 8. razredu ili kasnije u u\u010dionicu uvede novi pojam – holokaust \u2013 on je strana rije\u010d, nepoznanica koju moramo nau\u010diti i ne uzrokuje neki pomak u emocijama u\u010denika.
Nekoliko lekcija ili nastavnih sati kasnije dolazimo do teme zavr\u0161etka rata u Hrvatskoj i do bleibur\u0161ke epizode usta\u0161a i drugih kvislinga. Kad se u toj temi govori o stradanjima, uvijek se koristi konstrukciju \u201ekri\u017eni put\u201c. Kakve se emocije javljaju pri spomenu \u201ekri\u017enog puta\u201c u dr\u017eavi s 87 posto katolika prema popisu iz 2011. godine? Zlo\u010dinci su ubili nevinog i pravednog Isusa Krista. Ili u ovom slu\u010daju zlo\u010dinci su ubili nevine hrvatske vojnike kojima je bilo dosta rata? Tko su bili ti zlo\u010dinci? Oni koji su do sada bili antifa\u0161isti? Termin \u201ekri\u017eni put\u201c se koristi i u dr\u017eavnom nastavnom planu i u svim ud\u017ebenicima.<\/p>\n\n\n\n
Postoji prilika za povezivanje antifa\u0161izma i aktivnog otpora \u017didova tijekom Drugog svjetskog rata, naime, 26 \u017didova su bili nositelji \u201ePartizanske spomenice 1941\u201c. Adolf Steinberger, Pavle Pap, Robert Domani i Ilija Engel And\u017ei\u0107 progla\u0161eni su Narodnim herojima. I premda im je zbog rasnih zakona u NDH bilo izuzetno te\u0161ko prije\u0107i na partizansku stranu, u jedinicama NOV-a sudjelovalo je 1.737 \u017didova od kojih je 325 poginulo.<\/p>\n\n\n\n