O antifa\u0161izmu u kontekstu pou\u010davanja povijesti, ali i medija, razgovaralo se na konferenciji na kojoj je GONG okupio predstavnike OCD-a iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n
“Prva znanstvena istra\u017eivanja o Domovinskom ratu po\u010dinju 2002. ili 2003. godine, kada je vlada Ivice Ra\u010dana odlu\u010dila financirati projekt istra\u017eivanja u Institutu za hrvatsku povijest. Od tada se kod nas otvaraju pitanja kako podu\u010davati o Domovinskom ratu. I to su bile prili\u010dno burne i plodonosne rasprave. U Srbiji je taj proces, kad su posrijedi devedesete, bio bitno usporeniji. Oni su tek prije dvije-tri godine dobili mogu\u0107nost da postoji vi\u0161e ud\u017ebenika o istoj temi. U Bosni ti procesi idu jako sporo. Na primjer, u srpskim i hrvatskim kantonima imate ud\u017ebenike koji obra\u0111uju rat iz 1990-ih, a u bo\u0161nja\u010dkim kantonima ne”, objasnila je razlike i sli\u010dnosti u pou\u010davanju novije povijesti u zemljama biv\u0161e Jugoslavije Snje\u017eana Koren<\/strong>, predstojnica Katedre za metodiku nastave povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u intervjuu<\/a> Josipu Anti\u0107u<\/strong> za forum.tm<\/em>.<\/p>\n\n\n\n O ne\u0161to daljoj povijesti u kontekstu obrazovanja, ali i medija, razgovaralo se u \u010detvrtak, 7. svibnja, u Novinarskom domu na konferenciji na kojoj je GONG<\/a> okupio predstavnike organizacija civilnog dru\u0161tva iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Okvirna tema bila je antifa\u0161izam kao “zalog iz pro\u0161losti za budu\u0107nost”, a povod 70. obljetnica oslobo\u0111enja Zagreba od fa\u0161izma. Aktualni pogledi na antifa\u0161izam kroz ud\u017ebenike i medije u spomenutim zemljama ukazali su na nekoliko sli\u010dnosti: u svima je dominantna proklamirana nacionalna homogenost i isklju\u010divost prema drugim etni\u010dkim skupinama, uo\u010den je nedostatak multiperspektivnosti i kriti\u010dkog promi\u0161ljanja, pogotovo u polju obrazovanja, a mainstream mediji nekriti\u010dki prenose stavove vladaju\u0107ih politi\u010dkih partija. <\/p>\n\n\n\n Darko Brkan<\/strong> iz bosanskohercegova\u010dke udruge Za\u0161to ne<\/a> objasnio je situaciju u kojem svaki kanton ima autonomiju odre\u0111ivanja planova i programa te istaknuo vidljive ud\u017ebeni\u010dke razlike unutar istih planova i programa. Istra\u017euju\u0107i prikaz Drugog svjetskog rata i NOB-a u \u0161est ud\u017ebenika u kantonu Sarajevo, Republici Srpskoj te sarajevskom Katoli\u010dkom \u0161kolskom centru Sv. Josip, do\u0161ao je do zaklju\u010dka da ih sve povezuje minimiziranje ratnih zlo\u010dina etni\u010dke skupine koja propisuje plan i program. Tijana Cvjeti\u0107anin<\/strong> iz iste udruge osvrnula se na nekoliko medijskih diskursa koji prevladavaju u javnom prostoru, poput “fa\u0161izam je zavr\u0161eno razdoblje i svako njegovo spominjanje je uno\u0161enje nemira” ili “ne pri\u010dajmo o fa\u0161izmu, pri\u010dajmo o komunisti\u010dkim zlo\u010dinima”.<\/p>\n\n\n\n Koliko je to u hrvatskom kontekstu zazvu\u010dalo poznato, posvjedo\u010dili su Boris Paveli\u0107<\/strong>, novinar i autor knjige Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune<\/em>, te Miljenko Hajdarovi\u0107<\/strong>, nastavnik povijesti u srednjoj \u0161koli. Paveli\u0107 je spomenuo mladu generaciju nenau\u010denu na kriti\u010dko razmi\u0161ljanje, detektirav\u0161i u njoj i uzrok i posljedicu bujanja “netrpeljivih” medija koji u posljednje vrijeme zauzimaju va\u017eno mjesto u raspravama o povijesti. “Po \u010demu je gra\u0111anin s razvijenim kriti\u010dkim aparatom slabiji domoljub od onoga koji nema razvijen takav aparat? Kad gledate kako na\u0161e politi\u010dke elite i dobar dio intelektualnih elita postupa prema povijesti u javnom prostoru, pitam se kakve to oni gra\u0111ane i domoljube \u017eele. Pritom svi u javnom govoru kao floskulu isti\u010du kriti\u010dnost, barem svi ministri to isti\u010du, ali kada do\u0111ete na konkretne predmete, onda imate komesara koji ka\u017ee: “Svatko \u0107e mo\u0107i misliti \u0161to \u017eeli, ali u svoja \u010detiri zida.” Pritom Karamarko<\/strong>, jer o njemu je rije\u010d, isti\u010de medije i \u0161kolske ud\u017ebenike. Ja u tome vidim totalitarizam”, rekla je u spomenutom intervjuu Snje\u017eana Koren, a na sli\u010dan je na\u010din isto objasnio i Paveli\u0107. <\/p>\n\n\n\n Miljenko Hajdarovi\u0107, s desetogodi\u0161njim iskustvom pou\u010davanja u \u0161kolama, kao najve\u0107i je problem istaknuo nastavnike koji se skrivaju iza objektivnosti te njihovu moralnu i dru\u0161tvenu odgovornost. Spomenuo je i da su ga u\u010denici u posljednje vrijeme po\u010deli nazivati antifa\u0161istom, misle\u0107i to kao uvredu. To me podsjetilo na situaciju iz kasnono\u0107ne vo\u017enje tramvajem dok sam slu\u0161ala grupicu mladi\u0107a kako o nekome govore kao o “jugonostalgi\u010daru”. Izravno sam ih pitala \u0161to im to to\u010dno zna\u010di, no oni su me u \u010dudu pogledali i rekli, “pa to se tako ka\u017ee”. Ukratko, nisu imali pojma o \u010demu govore, a za\u0161to je tome tako, oslikali su govornici iz Srbije i Crne Gore, pokazav\u0161i da u ovom kontekstu ne dijelimo samo zajedni\u010dku pro\u0161lost ve\u0107 i sada\u0161njost. Bojana D\u017eulovi\u0107<\/strong> iz Centra za istra\u017eivanje, transparentnost i odgovornost – CRTA<\/a> istaknula je da se povijest u ud\u017ebenicima Srbije \u010desto mijenjala. Od 1991. \u010detnici i partizani izjedna\u010deni su, a od 2000. odnos se mijenja u korist \u010detnika koji postaju istinski doma\u0107i antifa\u0161isti, \u0161to povla\u010di za sobom i izraziti povijesni revizionizam te rehabilitaciju Dra\u017ee Mihailovi\u0107a<\/strong>. Isto se tako i u medijima, istaknula je Ivana Savi\u0107<\/strong>, o Srbiji govori kao o jedinoj zemlji s dva antifa\u0161isti\u010dka pokreta.<\/p>\n\n\n\n Dragan Koprivica<\/strong> iz crnogorskog Centra za demokratsku tranziciju<\/a> opisao je situaciju u kojoj od 1990. partizani gube ulice, a Titograd mijenja ime, dok se nakon \u0110ukanovi\u0107eva<\/strong> okretanja le\u0111a MIlo\u0161evi\u0107u<\/strong> 1996, partizani “vra\u0107aju”. Smatra da antifa\u0161isti\u010dki pokret u Crnoj Gori u politi\u010dkim krugovima \u010de\u0161\u0107e slu\u017ei kao predizborni trik nego kao su\u0161tinska vrijednost te da na bujanje fa\u0161izma reagiraju jedino pojedinci na dru\u0161tvenim mre\u017eama, pojedine nevladine organizacije, LGBT pokreti i feministi\u010dke organizacije. Boban Batri\u0107evi\u0107<\/strong> istaknuo je da su u\u010denici do 2003. u\u010dili povijest iz srpskih ud\u017ebenika, va\u017eno mjesto Srpske pravoslavne crkve te sve vidljiviji sukob izme\u0111u marksisti\u010dke ljevice i ortodoksnog \u010detni\u010dizma. Upravo na tom tragu, Koprivica je spomenuo diskurs nekih politi\u010dara koji isti\u010du “da se ne smijemo dijeliti, ve\u0107 da nam je potrebno zajedni\u0161tvo” – diskurs koji zamagljuje nu\u017enu potrebu razlikovanja fa\u0161ista i antifa\u0161ista, unato\u010d tome \u0161to onaj koji zagovara podjele u tom smislu biva redovito dru\u0161tveno “razapet”.<\/p>\n\n\n\n Gledaju\u0107i iz te perspektive, u dana\u0161njim na\u0161im dru\u0161tvima antifa\u0161izam, kao zalog iz pro\u0161losti za budu\u0107nost, vi\u0161e je kamen spoticanja me\u0111u mla\u0111im generacijama nego jamstvo prepoznavanja suvremenih fa\u0161izama ili nada da \u0107emo se od njih uspjeti obraniti. S obzirom da je zbog malog broja sudionika izostala rasprava o tome koja je zapravo svrha podu\u010davanja povijesti u \u0161kolama, zavr\u0161it \u0107emo citatom Snje\u017eane Koren koja ka\u017ee: “Moja je teza da predmet povijesti u razdoblju vi\u0161e od 100 godina, dakle od bana Ma\u017eurani\u0107a, kada se uvodi obavezno \u0161kolovanje, ima primarno odgojnu ulogu koja nije povijesna istina, nego formiranje ispravnih gra\u0111ana. (…) Su\u0161tina je da gra\u0111anin mora misliti samo jednu povijesnu istinu, onu koja mu je predo\u010dena u sklopu odabranog povijesnog narativa”. Nije slu\u010dajno u izvje\u0161taju s konferencije o antifa\u0161izmu va\u017eno mjesto zauzeo intervju o pou\u010davanju povijesti posljednjega rata: “Postoji zabrana interpretacije. Druga\u010dija od one koju propisuje SKJ nije mogu\u0107a i iz tog se okvira ne mo\u017ee izi\u0107i. Mislim da je to konstanta pristupa koji smo detektirali u oba slu\u010daja, onom socijalisti\u010dkom i ovom nakon 1990”. Konstanta pristupa, konstantna povijest – mo\u017eemo li iza\u0107i?<\/p>\n\n\n\n Sva izlaganja s konferencije mo\u017eete prona\u0107i na dnu ovoga \u010dlanka<\/a>. <\/p>\n\n\n\n