{"id":1768,"date":"2013-09-03T18:59:00","date_gmt":"2013-09-03T16:59:00","guid":{"rendered":"https:\/\/hajdarovic.com\/blog\/?p=1768"},"modified":"2026-01-24T19:01:40","modified_gmt":"2026-01-24T18:01:40","slug":"smije-li-nastavnik-biti-ucenikov-prijatelj-na-facebooku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/hajdarovic.com\/blog\/2013\/smije-li-nastavnik-biti-ucenikov-prijatelj-na-facebooku\/","title":{"rendered":"Smije li nastavnik biti u\u010denikov prijatelj na Facebooku?"},"content":{"rendered":"\n

U ju\u010dera\u0161njem izdanju Ve\u010dernjeg lista objavljen je tekst koji je predstavljen sa dva naslova. Na naslovnici je istaknut naslov “Stru\u010dnjaci: U\u010denici i nastavnici ne mogu biti prijatelji na fejsu<\/a>“, a na 10. stranici uz sam \u010dlanak stoji naslov “U\u010denici i u\u010ditelji sve \u010de\u0161\u0107e “frendovi na Facebooku”. Budu\u0107i da sam sura\u0111ivao s novinarkom Irenom Kostura tijekom pisanja \u010dlanka moram se jo\u0161 malo nadovezati na temu.<\/p>\n\n\n\n\n\n\n\n

Televizija kvari djecu!<\/h3>\n\n\n\n

Prvi poku\u0161aji tehni\u010dara da proizvedu dijelove za televizor se\u017eu u doba druge industrijske revolucije, ali prvo emitiranje televizijskog signala je uslijedilo tek 1928. godine u SAD-u. RTV Zagreb je kao prvi na prostoru tada\u0161nje Jugoslavije po\u010deo emitirati 1956. godine. Vjerojatno bi se pomnijim istra\u017eivanjem moglo doznati kada se o televizijskom programu po\u010delo pri\u010dati kao o lo\u0161em utjecaju na djecu. Ta rasprava traje i dan danas pa \u0107e neki re\u0107i da su djeca sve psovke nau\u010dili upravo sa TV ekrana jer oni (roditelji) takve izraze navodno nikada ne koriste. Kada bi do kraja ironizirali situaciju djeca vjerojatno nikada ne bi doznali za spolne odnose ili “ne daj Bo\u017ee” homoseksualce.<\/p>\n\n\n\n

Sli\u010dne su se rasprave vodile i oko drugih ljudskih otkri\u0107a ili izuma. Do nedavno se u selja\u010dkim obiteljima moglo \u010duti da previ\u0161e \u010ditanja \u0161teti vidu i da nema potrebe \u0161kolovati se du\u017ee od vremena potrebnog za savladavanje osnova \u010ditanja, pisanja i ra\u010dunanja. Pa sigurno ne\u0107e\u0161 kravici na ispa\u0161i \u010ditati “\u017divotinjsku farmu” i potom sa prascima raspravljati koji od njih su ravnopravniji od drugih”.<\/p>\n\n\n\n

Nakon “pal\u010dane revolucije” (koja nam je omogu\u0107ila hvat \u0161ake) \u010dovjek je u svom razvoju napravio iskorak izumom pisma i tako je sa\u010duvao stolje\u0107ima prikupljano znanje od zaborava. Tijekom srednjeg vijeka koji neki nazivaju i mra\u010dnim dobom vidjelo se da kontrolom knjiga mo\u017eemo poku\u0161ati kontrolirati narod. Crkva je tu demonstrirala kako se na \u0161irokom prostoru provodi cenzura. Sli\u010dno su radili i Hitlerovi poslu\u0161nici tijekom 1930-ih. U razvoju \u010dovje\u010danstva \u010desto se dokazalo da onaj tko kontrolira informacije mo\u017ee vladati ostalima.<\/p>\n\n\n\n

Mre\u017ee koje su prethodile internetu po\u010dele su se razvijati u vojne i znanstvene svrhe usporedo sa razvojem elektroni\u010dkih ra\u010dunala od 1950ih. Komercijalna upotreba krenula je nakon \u0161to je 1989. sa radom krenuo prvi ISP davatelju usluga i nakon \u0161to je 1993. godine izra\u0111eno prvo grafi\u010dko su\u010delje za kori\u0161tenje interneta nazvano Mozaic. Sljede\u0107e godine pojavio se Netscape Navigator koji je privukao masu korisnika. CARNet (Hrvatska akademska i istra\u017eiva\u010dka mre\u017ea) je povezivanjem s Austrijom 1992. godine po prvi put spojio Hrvatsku sa internetom. Od tih trenutaka do danas pro\u0161lo je gledaju\u0107i protok vremena u ljudskom razvoju vrlo malo vremena, a u informati\u010dkoj revoluciji izuzetno puno vremena.<\/p>\n\n\n\n

Po \u010demu se internet kao medij razlikuje od npr. knjiga ili televizije? Proces nastanka knjige od ideje do tiskanog proizvoda ili proces realizacije neke televizijske emisije iziskuje cijeli set znanja, vje\u0161tina i raznih tehni\u010dkih pomagala. Dakle takvo \u0161irenje informacija je vremenski i financijski te\u017ee izvedivo, a opet je upitan doseg takvog produkta. Koliko li je vremena potrebno da neka knjiga do\u0111e pred svjetsku populaciju? Za razliku od njih za \u0161irenje odre\u0111ene informacije putem interneta potrebni su minimalni tehni\u010dki uvjeti, vrlo malo informati\u010dkog znanja, vrlo malo vremena uz minimalni tro\u0161ak. Trenutno mi za plasiranje neke poruke na internet stranicama treba samo nekoliko minuta ili sekundi na dru\u0161tvenoj mre\u017ei. Metodi\u010dar povijesti Stradling upozorava upravo na to da \u0107e odre\u0111eni pojedinci ili skupine iskoristiti tu mogu\u0107nost promjene uloga iz konzumenta sadr\u017eaja u kreatora kako bi plasirali svoje npr. politi\u010dke i druge ideje. Ti novo kreirani sadr\u017eaji ne moraju biti istiniti, niti dobronamjerni, pa \u010dak mogu i pozivati na mr\u017enju prema drugima. \u010cesto se spominje da je internet “najdemokratskijih od svih medija”. No, zna\u010di li to da svi mogu raditi \u0161to \u017eele? Je li potrebna neka kontrola i kada kontrola postaje Veliki brat koji kroji mi\u0161ljenja?!?<\/p>\n\n\n\n

Tko su digitalni uro\u0111enici?<\/h3>\n\n\n\n

Moji prvi susreti sa internetom vezani su uz savjet profesora Ozrena \u017duneca<\/a> na prvoj godini Filozofskog fakulteta da “nemamo \u0161to raditi na fakultetu bez pisa\u0107e ma\u0161ine ili ra\u010dunala”. Bilo je to u jesen 1998. godine kada sam krenuo sve redovitije u ra\u010dunalnu radionicu u studentskom domu “Cvjetno naselje”. Vjerojatno sam s vremenom tamo provodio puno vi\u0161e minuta i sati nego bi to moji roditelji voljeli. Otkrio sam Netscape<\/a>, \u010duo za MP3 <\/a>i doznao da se HTML <\/a>mo\u017ee gledati, ali i mijenjati. Ne\u0161to kasnije to prekrajanje HTML-a mi je zaradilo i prve d\u017eeparce, a bavljenje internetom me dovelo do pisanja diplomske radnje o tom fenomenu.<\/p>\n\n\n\n

Kod mentora dr. sc. Ognjena \u010caldarovi\u0107a<\/a> pisao sam rad “Sociolo\u0161ki aspekti cyber dru\u0161tva<\/a>“, koju sam 2005. na oglednom predavanju u velikoj dvorani D-VII obranio pred mentorom i dr. sc. Vjekoslavom Afri\u0107em<\/a>. Tada sam se po\u010deo interesirati o tome \u0161to je cyber dru\u0161tvo i kako pojedinac sudjeluje u njemu. “\u010cudovi\u0161te” koje danas zovemo Facebook tada je tek navr\u0161ilo godinu dana rada i upravo su kupili domenu facebook.com. Jo\u0161 uvijek su se samo bavili povezivanjem studenata na ameri\u010dkim fakultetima te su polako po\u010deli povezivati srednje \u0161kole. 26. rujna 2006. godine Facebook je otvorio svoja vrata svima koji su imali valjanu e-mail adresu. 23 mjeseca kasnije imali su 100 milijuna korisnika, a u listopadu 2012. su pre\u0161li brojku od 1 milijarde korisnika.<\/p>\n\n\n\n

Za razliku od mene koji sam u\u0161ao u online zajednicu po\u010detkom visoko\u0161kolskog obrazovanja dana\u0161nje generacije \u0161kolaraca su pravi digitalni uro\u0111enici. Oni su od najmanjih nogu uklju\u010deni u online svijet. Danas se prvi susreti sa internetom de\u0161avaju ve\u0107 u vrti\u0107u. “Tete” odnosno kolegice odgajateljice rade plakate i pi\u0161u stru\u010dne radove o tome. Moj potomak u toj dobi sam pali ra\u010dunalo, klika na ikonu YouTubea, pi\u0161e “oggy” po tipkovnici u potrazi za crti\u0107em.<\/p>\n\n\n\n

Ne znam to\u010dno kada tijekom rada u osnovnoj \u0161koli jedna u\u010denica je istaknula da “ako nema\u0161 Fejs onda ne postoji\u0161”. Te su mi se rije\u010di dosta urezale u pam\u0107enje. Za djecu dana\u0161njice Facebook je toliko podrazumijevaju\u0107i da bez njega ni ne postoje?<\/p>\n\n\n\n

Mo\u017eemo? Smijemo?<\/h3>\n\n\n\n

Nisam upoznat je li do sada bilo nekog sustavnijeg istra\u017eivanju o Facebooku i \u0161kolstvu na na\u0161em geografskom prostoru. Molim vas da me usmjerite prema takvim informacijama ukoliko ih znate! O “prijateljstvu” u\u010denika i nastavnika tek se povremeno mo\u017ee \u010ditati u tiskanim ili elektroni\u010dkim medijima. Ovisno o mediju i novinaru \u010dlanci su intonirani u jednu ili drugu stranu.<\/p>\n\n\n\n

Kako bih malo produbio promi\u0161ljanje tijekom travnja ove godine sam pokrenuo dvije online ankete u kojima su nastavnici i u\u010denici srednjih \u0161kola odgovarali na pitanja vezana uz kori\u0161tenje Facebooka i “prijateljevanja”. Uzorak je potpuno slu\u010dajan, ali mo\u017ee poslu\u017eiti kao inicijalno istra\u017eivanje.<\/p>\n\n\n\n

U\u010deni\u010dka anketa je ispunjena 253 puta<\/strong>. Anketirani u\u010denici su se prili\u010dno pravilno rasporedili u \u010detiri razreda srednje \u0161kole. 89% ispitanika odgovorilo je da su prve Facebook profile otvorili u drugoj polovici osnovnog \u0161kolovanja. 60% ispitanih srednjo\u0161kolaca na listi prijatelja ima nastavnike i 58% ih preko Facebooka komunicira s nastavnicima. 57% ispitanih u\u010denika odgovorilo je da je Facebook prijateljstvo s nastavnicima po\u017eeljno. Kopiram prvi desetak redova odgovora na pitanje “Ovisno o tome kako ste odgovorili na prija\u0161nje pitanje pojasnite za\u0161to smatrate da je prijateljstvo nastavnika i u\u010denika na Facebooku nepo\u017eeljno ili po\u017eeljno?”:<\/p>\n\n\n\n