Krajem ovog mjeseca obilježiti ćemo još jednu veliku godišnjicu – prošlo je 70 godina od oslobođenja Auschwitza. Biti će mi izuzetna čast što ću uz međunarodnu ekipu 25 nastavnika u organizaciji USC Shoah Foundation biti prisutan na komemoraciji. Sudjelovanje u programu “Auschwitz: The Past is Present” je posebna čast, ali i obaveza nastavka rada na području edukacije o Holokaustu. Tijekom svog usavršavanja četiri sam puta posjetio ustanovu Yad Vashem u Jeruzalemu i svaka posjeta je ostavila duboki trag.
Ustanova Yad Vashem se brine o čuvanju sjećanja na sve žrtve Holokausta. Država Izrael je osnovala Yad Vashem 1953. godine i od tada aktivno prikupljaju sjećanja, predmete i oblikuju edukativne programe. Centralni dio ustanove je Muzej Holokausta Yad Vashem dizajniran 1993. godine. To je impozantna građevina u obliku prizme čiji su početni i završni kraj vidljivi, a ostatak je ispod zemlje. 200 metara glavnog hodnika povezuje 10 prostorija u kojima je predstavljeno 90 svjedočanstava preživjelih i oko 2.500 predmeta. U muzeju su prikazani događaji iz vremena Holokausta kroz priče svjedoka i osobna sjećanja.
Prilikom posjete muzeju uz audio vodič imate mogućnost sami odrediti koliko ćete vremena posvetiti kojoj prostoriji ili kojoj priči od života Židova u Europi prije rata do uspona nacista, rata, Holokausta, “konačnog rješenja” i oslobođenja. Muzej je prepun potresnih događaja, prizora i svjedočanstava. Teško je suspregnuti emocije u prostoriji Varšavskog geta gdje je prikazana svakodnevica. Pod nogama su cigleni pločnici i cesta, a na visini gdje bi inače na tlu sjedila djeca su monitori koji prikazuju snimke izgladnjele djece.
No, nakon svega što sam vidio emocije se više nisu mogle zadržati kada sam vidio i pročitao pojašnjenje sljedećeg izloška:
Radi se o slinčeku (podbradak, opršnjak, partilka, bavarin, barbajol) na kojem je crvenim koncem izvezena njemačka riječ Liebling. Riječ možemo prevesti kao draga. Slinček je muzeju predao otac kojemu je to bila posljednja uspomena na obitelj koju je izgubio u Holokaustu. Gubitak djeteta i činjenicu da je otac nadživio svoju djevojčicu je nezamislivo bolna. U pojašnjenju Yad Vashema stoji:
Slinček je pripadao Hadassah Pilz, koja je rođena u veljači 1943. u getu Lodz i ubijena je u drugoj polovici 1943. u Auschwitzu. Hadassah je rođena početkom 1943. nakon što su njeni roditelji Berek i Betty prebačeni u Lodz iz geta Kalisz, gdje su i vjenčani. Kada je Hadassah imala samo tri mjeseca Betty je oboljela od tuberkuloze i umrla. Berek se uselio k sestri Leah. Oboje su radili u smjenama kako bi se mogli brinuti o Hadassah. Kada su svi poslani u Auschwitz Hadassah i Leah su poslani u smrt. Berek je preživio. On i njegov brat Shlomo su bili jedini od 11 članova uže obitelji iz poljskog Staviszina, koji su preživjeli. Kada su se vratili u Lodz Berek je pronašao slinček, posljednju uspomenu na svoju kćer.
Engleski izvornik:
A bib that belonged to Hadassah Pilz who was born in February 1943 in Ghetto Lodz and murdered later in the second half of 1943 in Auschwitz.
Hadassah was bom in early 1943 after her parents, Berek and Betty had been transferred to the Lodz Ghetto from Kalisz Ghetto where they had married. When Hadassah was only three months old, Betty contracted tuberculosis and died in the Ghetto. Berek moved in with his sister Leah and the two worked shifts so they could share the care of Hadassah, but when Berek, his sister and baby Hadassah were deported to Auschwitz, Hadassah and Leah were sent to their death.
Berek survived. He and his brother Shlomo were the only two out of the eleven members of their immediate family from Staviszin, Poland to survive. When they returned to Lodz Berek found the bib, a last remaining memento from his daughter.
