Diljem Hrvatske u tijeku su stručna savjetovanja u kojima nastavnici povijesti raspravljaju o prijedlogu kurikuluma Povijesti kao dijela Cjelovite kurikuralne reforme. Nastavnici imaju brojna pitanja vezana uz koncepte, ishode, vrednovanje, državnu maturu, usavršavanje, udžbenike i druge potrebne nastavne materijale. Važno je imati na umu da je kurikularna reforma proces koji se ne odvija od danas do sutra već će se kurikulum uvoditi u sve razrede osnovne i srednje škole tijekom narednih pet godina. Upravo je to razdoblje u kojem će se postepeno kreirati novi udžbenici, radne bilježnice, priručnici, itd. Dok je za osnovnu školu relativno izvidno kako bi udžbenici mogli izgledati srednja škola predstavlja znatno veći izazov obzirom da je predviđen prijelaz na tematski pristup uz veliku slobodu izbora tema u rukama učitelja.
Premda takva sloboda na prvi pogled postoji i poneki nastavnici je komentiraju kao potencijalno opasnu ona je u stvarnosti vrlo ograničena. Ograničena je prije svega konceptualnom pristupu poučavanju povijesti, zatim razradom odgojno-obrazovnih ishoda i naposlijetku strukturirana propisanim tematskim područjima, rasporedom tematskih područja po ciklusima, odrednicom o omjeru hrvatske i svjetske povijesti, odredbom o obaveznoj temi o povijesti Republike Hrvatske te smjernicama o samostalnom oblikovanju tema. Kako onda potencijalno mogu izgledati udžbenici povijesti u skladu s prijedlogom kurikuluma nastavnog predmeta Povijest?
Kao što sam već naveo u osnovnoj školi novi udžbenici ne moraju učiniti veliki zaokret ili drastičnu promjenu koncepta. Poučavanja je i dalje bazirano kronološki i sama struktura nastavnih jedinica nije znatno izmijenena u usporedbi s dosadašnjim nastavnim planovima i programima. Naravno izdavači moraju uskladiti udžbenike u skladu s konceptima i ishodima. Ono što se može očekivati je određeno povećanje i raznovrstnost predstavljenih povijesnih izvora, te orijentaciju poglavlja u skladu s ključnim pitanjima i opisima tema.
U srednjim školama se postavlja pitanje kako izraditi udžbenik kada nastavnici sami biraju teme u skladu s postavkama kurikuluma. U principu izgleda kao nemoguća misija. Ono što sigurno znaju je da će svi raditi temu o Republici Hrvatskoj od 1991. godine do danas (odnosno i prije toga kako bi se pojasnili uzroci raspada druge Jugoslavije). Ono što izdavači recimo mogu kreirati su udžbenici koji će se pridržavati kurikulumskih zahtjeva glede ostvarivanja ishoda u tematskim područjima i nastavnicima ponuditi teme za koje izdavači smatraju da su važne, prigodne ili kako već odrede.
Druga i recimo kreativnija opcija je razmišljanje o tzv. modularnim udžbenicima za srednje škole. Tu u biti dolazi do izražaja sposobnost i kvaliteta autora pojedinih izdavača da tijekom sljedećih godina kreiraju nekoliko desetaka mogućih tema u skladu s kurikulumom. Ta određena količina tema se na odgovaraući način predstavi nastavnicima i zainteresiranim učenicima koji se na početku školske godine odluče za određenog izdavača i onda u ponudi tema jednostavno u svoju košaricu ubace 5, 6 ili 7 tema godišnje koje planiraju obraditi. Te se teme recimo mogu naručiti odnosno odabrati online i izdavači ih u nekom razumnom roku tijekom prvog mjeseca nastave distribuiraju prema školama. Znači učenici i nastavnik bi dobili mapu u koju umeću teme koje su izabrali od izdavača. Ne postoji već unaprijed finalizirani udžbenik niti cijena već se za svaku školu na taj način može oblikovati drugačiji udžbenik. Svaka tema može imati neku određenu cijenu od npr. 12, 15 ili 20 kuna i konačna se cijena oblikuje ovisno o broju tema. U narednoj godini ti se udžbenici mogu prodati/pokloniti sljedećoj generaciji u temama koje ostanu iste ili se dodati novi sadržaji ukoliko ih nastavnik i učenici odaberu. Potencijalna prednost takvih udžbeničkih mapa bi bila da nastavnici sami mogu oblikovati određene materijale koje učenici umeću u mapu, a učenicima mapa može poslužiti za čuvanje njihovih uradaka.
Takav oblik modularnog udžbenika može dovesti i do potencijalne liberalizacije tržišta što se izdavačkim kućama na prvi pogled ne mora svidjeti. Danas se recimo susrećemo s time da su pojedine teme bolje, kvalitetnije ili ljepše obrađene u jednom udžbeniku dok su druge teme bolje u nekom drugom udžbeniku. U pogledu modularnih udžbenika nastavnici bi mogli imati slobodu kupiti teme od različitih izdavačkih kuća.
Kreiranje novih udžbenika prije svega moramo gledati kao veliki izazov i kako odličnu priliku za nastavnike da kreiraju vlastite materijale. Te materijale mogu naravno ponuditi izdavačima ili ih staviti u besplatno korištenje (npr. putem skidanja s nekog repozitorija na internetu). Tu očekujemo kvalitetne i značajne promjene u Pravilniku o obveznim udžbenicima i pripadajućim dopunskim nastavnim sredstvima. Tu vidim i priliku za decentralizaciju “posla” oko udžbenika. Zašto svoje nastavne teme ne bi oblikovali pojedinci, udruge, stručne organizacije, instituti, fakulteti i drugi ukoliko se pridržavaju samog kurikuluma i ostalih propisa? U idealnom slučaju zapreke ne bi trebalo biti.
Posebna je priča oko digitalizacije nastavnih materijala. Vjerojatno se još desetljećima nećemo udaljiti o nekakvih tiskanih oblika nastavnih materijala i svakako će se u tom vremenu povećavati količina digitalno dostupnih materijala. To će prije svega biti repozitoriji dostupnih izvora (digitaliziranih primarnih i sekundarnih), zatim različite arhive, knjižnice i digitalni alati. Za očekivati je sve veću specijalizaciju i prilagodbu alata za poboljšavanje procesa poučavanja i razvoj povijesnog mišljenja. Primjerice tu je upravo u tijeku projekt “IHEA” u kojem europsko udruženje nastavnika povijesti kreira 5 digitalnih alata namijenjenih nastavi povijesti. Više o tome pročitajte u prošlotjednom nastavku kolumne “20 web alata za nastavu povijesti” na Školskom portalu.
Kako vi zamišljate budućnost udžbenika povijesti?
NAPOMENA: Ovaj tekst nije službeno mišljenje Stručne radne skupine za povijest.
