Nakon tri dana na Igmanu pretvorio sam ponedjeljak u prošireni vikend ne samo kako bih se odmorio već i kako bi sabrao misli. Na Igmanu nismo uživali u prekrasnoj prirodi koja nas je okruživala nego smo se dobrovoljno zatvorili u Hotel Monti u veliku grupu čudnih ljudi.
Da ne odugovlačim previše moram pojasniti što je čudno u Igman obrazovnom forumu i u ljudima koji su ga oživotvorili. Centar za obrazovne inicijative Step by Step okupio je na Igmanu stotinjak individualaca, profesionalaca u svojim strukama i poslovima, u jedan živući organizam zvan Obrazovanje. Nemojmo se odmah utopiti u romantiziranju i nedostižnom savršenstvu jer svi ti sastavni dijelovi ne misle baš isto o svemu niti obrazovanju ne pristupaju na isti način. No, nakon tri dana ispunjena raspravama, iskristaliziralo se da što nas povezuje.
Povezuje nas misao da je obrazovanje najvažnije za budućnost planete. I povezuje nas zajednička nada i pokušaji koji se multipliciraju kako bi to obrazovanje zaista postalo važno.
Vidim da je Nedim Krajišnik, direktor COI Step by Step, u svojoj objavi na Facebooku nakon foruma napisao slično:
Vratiti nadu ljudima je umjetničko djelo. Ovo na Igmanu bila je čista umjetnost. Gdje ima nade, svaka sila pada. Nada je tu!
Nedim Krajišnik
Premda su se organizatori unaprijed ispričavali na eventualnim propustima jer su forum organizirali nabrzinu i po prvi put treba im skinuti kapu jer je sve prošlo baš onako kako treba. U opuštenoj atmosferi sve informacije su bile nadohvat ruke, prostor u kojem smo raspravljali i živjeli potpuno adekvatan, a organizacijski tim uvijek dobro raspoložen i pozitivan. Zamjerka, iako to nije prava zamjerka, je u tome što je program bio ispunjen brojnim temama i ljudima koje je trebalo poslušati, ali zbog paralelnih sesija to nije bilo moguće.
Iskoristit ću i rekapitulaciju Namira Ibrahimovića:
Nakrcan program, mali ugodni prostor Hotela Monti, i beskrajno mnogo izlaganja, razgovora, dijaloga i tema koja su važne za obrazovanje. Podsjetili smo se na reformu obrazovanja u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata, analizirali uspjele i neuspjele reforme u zemljama nastalim raspadom SFRJ, govorili o obrazovanju u svijetu i kontekstu trenutnih i mogućih budućih geopolitičkih odnosa, podsjetili se na istraživanja koja govore o današnjoj generaciji djece i mladih, evidentirali, po ko zna koji put, sve prepreke u današnjim obrazovnim sistemima koji otežavaju ili ograničavaju napredak djece i mladih, pričali o poučavanju o kontroverznim temama u obrazovanju, prikazali rezultate istraživanja o doživljaju profesorica i učenika srednjih škola USK, prisjetili se kako država i danas može cenzurirati odobreni udžbenik, naglasili koliko lažne nastavničke nagrade prljaju nastavnički posao, shvatili da Pinokija (kao i mnoga druga djela iz lektire) čitamo nedovoljno pažljivo, objasnili važnost društvene i eko pravde, razmatrali šta nam je, kao ljudskoj vrsti, činiti na Zemlji čija se klima mijenja koliko antropocentrična civilizacija šteti životu na planeti, složili se koliko je važno imati sindikat na pravoj strani obrazovanja, medijski na drugačiji način govoriti o obrazovnim temama, pomoći politikama i političkim strankama da jasnije artikuliraju svoje obrazovne politike i da pitaju uposlenice i uposlenike u školama kod kreiranja svojih politika, osnažiti nastavnice i nastavnike i ohrabriti ih. Neke hrabre nastavnice i neki hrabri nastavnici iz BiH, Srbije i Hrvatske bili su s nama i govorili o svojim sjajnim obrazovnim praksama i drugačijim promišljanjima obrazovanja, svojim borbama…
Namir Ibrahimović
Glavne teme foruma bile su:
- Ideologija i obrazovanje: Istraživanje utjecaja različitih ideologija na obrazovne sustave u regiji, uključujući povijesni i trenutni pregled, te ulogu politike, medija, ekonomije i sindikata u oblikovanju obrazovne svakodnevice.
- Svijet i obrazovanje: Analiza odnosa geopolitike i obrazovanja, sigurnosti, nasilja, ekološke pravde i globalnih agendi te njihovog utjecaja na obrazovne sustave u regiji.
- Bitka za obrazovanje: Dekonstrukcija potencijala ljudi, sustava i infrastruktura za poboljšanje obrazovnih sustava, s posebnim naglaskom na nastavničku profesiju, dobrobit djece i relevantna istraživanja.
Ovaj ratoborni dio oko isticanja bitke za obrazovanje mi zadaje glavobolje. Nikako ne mogu povezati termin bitka i obrazovanje jer bi temelj obrazovanja trebala biti edukacija za mir. Posebno na našim post-konfliktnim područjima (da ne kažem u regiji – inisider forumska šala). No, u isto vrijeme svi se borimo na svoj način kako bi našim učenicima osigurali SMISLENO obrazovanje za bolju budućnost. Stoga i taj izraz bitka možda i ima smisla. Pisao sam već neki dan o simbolici Igmanskog marša i Igman obrazovnog foruma.
Zahvalan sam organizatorima na pozivu za sudjelovanje. Ne toliko što sam dobio priliku da pričam o tzv. indijskim nagradama za učitelje već zbog prilike da upoznam nove pametne ljude i da slušam stručnjake koje sam već poznavao od prije. Nadam se da je indijski poučak dobra lekcija iz medijske pismenosti i etike.
Iznimno mi je drago bilo slušati kolege iz Hrvatske koji su kroz provedbu kurikuluma Škola i zajednica demonstrirali kakav je zaista potencijal građanskog odgoja i obrazovanja koji se izbjegava uvesti kao redovni predmet u sve hrvatske škole.
Želim iskoristiti priliku da zahvalim profesorici Koren na detaljnom i stručnom pregledu slučaja zabrane udžbenika Zašto je povijest važna? 4.
I premda povratak u stvarnost nakon dobrih konferencija nikada nije ugodan sa sobom nosim novu dozu pozitive i motivacije. Ponekad se nam čini da smo u svojim nastojanjima poput usamljenih otoka usred olujnog oceana, ali ovaj igmanski forum te otoke povezuje nevidljivom mrežom. Pomno ću i dalje pratiti Stepovce u njihovim poduhvatima. A sad u duhu ispunjenom idem pisati mailove i nagovarati ljude na nove zajedničke (obrazovne) avanture.
