Dragi osmaši, doviđenja! Vi ste mi prva generacija koju sam pratio četiri godine u komadu i moram priznati da ste mi draži no što bih vam i volio priznati. Razmišljao sam jučer što sve da vam kažem na zadnjem satu povijesti. Želio sam vam reći nekoliko pametnih o životu i o tome kako ga što bezbolnije “preživjeti”.
U biti dobro da nisam pripremio neki govor jer sam danas vidio da imam knedlu u grlu i da to ne bih mogao” Uglavnom vam želim poručiti da budete hrabri, pozitivni i da učite na greškama! Uživajte u video isječku koji sam sastavio od šezdesetak vaših fotki snimljenih u protekle četiri godine.
