Promišljajući o jučerašnjem štrajku svakakve mi misli prolaze kroz glavu. Naravno prva i nikako nevažna je priča o “donkihotštini” tj. vrijedi li mi o tome razmišljati i čak i javno pisati. Tijekom jučerašnjeg dana imao sam posebnu ulogu. Organizirao sam štrajk u dvije škole u kojima radim kao sindikalni povjerenik Preporoda. Organizirati štrajk u našim uvjetima recesije, socijalno nedovoljno osviještene države i socijalistički neaktivno odgojenog društva može biti vrlo stresno. Razgovor sa kolegama koji na pitanje štrajka promišljaju na način “ja ću onako kako će i drugi” može natjerati mozak do ključanja. Pa zar je stvarno moguće da visoko obrazovani, punoljetni građani jedne demokratske države nemaju svoje mišljenje o štrajku?!?
U tim razgovorima se obavezno spomene lopovluk dosadašnjih “vlasti”, nesposobnost trenutno vladajućih i problematika sindikalnih vođa. Jasno je da predsjednici sindikata nisu sindikat, ali su predsjednici upravo zato jer su ih njihovi članovi izabrali. Apsolutno se slažem sa kolegama koji tvrde da je za javnu negativnu percepciju sindikata kriv Vilim Ribić. Kolumnistica Večernjeg lista je ovog ljeta pod naslovom “Vilim Ribić ima samo jednu veliku ljubav – novac” lijepo napisala:
Dakle, pronašla sam podatak da Vilim Ribić ima plaću 13.000 kuna. To je izjavio u emisiji Nedjeljom u dva. Dodao je da vozi službeni auto i stanuje u sindikalnom stanu. Nije spomenuo da vožnja službenog auta, u njegovom slučaju jer nije svugdje tako), znači besplatno gorivo i održavanje automobila. Nije spomenuo niti da stan od 40-ak kvadrata plaća mjesečno 700 kuna, manje od 100 eura.
Treba li tome nešto dodati? Možda još samo pitanje “ispodstolnih” dogovora sa prošlim vladama. Možda nekim pukim slučajem gospodin Ribić odluči spasiti sindikate i postati pravi sindikalist pisanjem ostavke!
Vratimo se malo na naslov. Odakle mi 3Š ?!? Ukoliko pratite vijesti iz Vlade RH i MZOS-a lako ćete doći do zaključka koja su pitanja njima važna. Prije 14 sati sam na Twitteru objavio “U biti shvaćam ministra #MZOS jer se skole umjesto mjesta obrazovanja pretvaraju u “cuvalista” djece a i bejbisiting se upravo legalizira!!!”. Kasnije sam vidio ga je kolega “Gavran” na svom blogu objavio tekst na tragu toga. Dakle plan za naše obrazovanje je 3Š :
- švedski stol – učenici imaju pravu na nastavu i boravak u školi bez obzira na kvalitetu obrazovanja;
- švedske ljestve – učenici su prema nekim podacima vrlo debeli, pa bi svaki dan u svojim učionicama trebali vježbati;
- štrajk – nastavno osoblje kojima se stalno umanjuju prava.
Uostalom tko mi je kriv što sam nastavnik?!? Moram pod hitno odjuriti u roditeljsku kuću i nabiti roditeljima na nos zašto su mi godinama davali novce da završim gimnaziju, zašto su osim svog posla uzgajali krumpir i svinje da bi meni dali 100.000 kuna da diplomiram. Stvarno su bezobrazni što su me tjerali da završim fakultet! Danas otvoreno savjetujem svima da ne upisuju nastavničke smjerove i da čim se pruži prilika kidnu iz naše lijepe”. Mogao bih sipati žuć i nadugačko, ali “¦
Za kraj moram malo oplesti i po svom sindikatu koji nikako da shvati moć interneta i društvenih mreža. Upravo sam im napisao pismo na koje ću fino, onako old school, nalijepiti marku i poslati “snail mailom” da ih takav način komunikacije malo iznenadi!
