Prilikom prisjećanja na žrtve holokausta 27. siječnja vrijedi se uvijek prisjetiti na činjenicu da je holokaust dio naše hrvatske prošlosti. Pritom treba jasno imenovati počinitelje – ustaše i pomagače koji su uz svoje geslo “Za dom spremni” ubijali ne samo Židove već i Srbe, Rome, Hrvate, antifašiste i druge koje su proglasili bezvrijednima u tvorevini koju su nazvali NDH.
U novim udžbenicima povijesti predstavljamo prvenstveno žrtve, ali i počinitelje. Važno je prikazati počinitelje koje ne smijemo banalizirati nazivajući ih zvijerima ili čudovištima. Premda je sigurno bilo psihopata i sadista većina njih bili su “obični građani” koji su iz raznih unutrašnjih i vanjskih razloga prihvatili ideologiju ili priliku koja im se ukazala. O tome je važno promisliti jer se radikalizacija događala postepeno i iz toga moramo izvući pouke za sadašnjost i budućnost.
Prošle sam godine treći put posjetio kompleks logora Auschwitz. Svaki boravak otkrio mi je više o dubini i kompleksnosti holokausta. Znamo da je to bila industrija smrti zbog načina na koji su ljudi bili ubijani i pretvarani u pepeo. No, lani sam otkrio još jedan detalj koji me zaprepastio. Daleko od uobičajenih turističkih staza i onoga što je danas vidljivo nalazi se ovaj dio s nekoliko različitih vrsta spremnika (na naslovnoj fotografiji). Radi se o postrojenju gdje su nacisti od kanalizacije logora proizvodili plin. Da dodatno pojasnim – iz onog radnog dijela logora, koji je u nekom trenutku mogao primiti do 30 000 logoraša odjednom, njihova su mokraća i izmet prikupljani kako bi i na tom dijelu nacisti imali koristi. Toliko je ta industrija smrti bila razrađena i efektivna. To je dio priče koje se svake godine prisjećamo 27. siječnja.
