Pošto opet slijedi to doba godine u hrvatskoj desničarskoj politici valja dati malo konteksta. Nakon što su ustaše kao fašistički i nacistički poslušnici provodili genocid i holokaust od 1941. do 1945. pokušali su izbjeći osvetu naroda koje su ugnjetavali. Upravo se u tom svjetlu trebaju gledati događaji u neposrednom poraću – osveta i odmazda koja se događala na tlu cijele Europe. Nije to nikakav poseban jugoslavenski slučaj niti je bio usmjeren protiv Hrvata. To nipošto nije neka hrvatska tragedija niti tzv. križni put.
Tragedija je bila sve ono što su ustaše i njihova vlast činili u tzv. NDH. Još je tužnije za katolike i kršćane što dopuštaju zloupotrebu svojih vjerskih narativa o križnom putu. Korištenje termina križni put želi se izazvati suosjećanje s počiniteljima zločina. Kad se već time igramo nemojmo zaboraviti da su ustaše na čelu s Pavelićem zapravo hrvatski Jude. Sramota je što hrvatska politika od 1991. podržava žalovanje za tim režimom. Trebamo biti zahvalni Austriji što je to odlučila prekinuti. I još jedan podsjetnik – komemoraciju su započeli i oblikovali bivši ustaše.
PS: fotografija je moja.
