Sinoć sam imao tu sreću da se, barem nakratko, vratim na almu mater. Sama građevina se izvana ni iznutra nije bitno promijenila od kako sam krajem prošlog stoljeća počeo studirati na Odsjeku za povijest, FFZG. I dalje, pomalo sjetna, fluorescentna rasvjeta hodnicima uz velike dvorane odiše davnim vremenima. Doduše, Dvorana III sinoć nije djelovala toliko veliko kao u vrijeme studiranja — podsjetnik na to koliko se naša perspektiva mijenja s vremenom.
Predavanje je bilo i poticajno i zanimljivo, pružajući nove uvide u temu za koju sam mislio da je dobro poznajem. Također mi je pružilo priliku da na udžbenike pogledam iz kuta koji ranije nisam uzimao u obzir. Tema je golema i složena, dovoljna da posluži kao temelj za nekoliko doktorata — što svjedoči o njezinoj dubini i važnosti.
U sklopu priprema za predavanje napravio sam komparativnu analizu triju hrvatskih i triju srpskih udžbenika povijesti. Rezultati, iako očekivani, uglavnom potvrđuju pretpostavke i generalizacije o kojima raspravljamo kada govorimo o ovoj temi. No, postoji nešto iznimno vrijedno u suočavanju s tim nalazima iz prve ruke i raščlanjivanju narativa koji oblikuju naše razumijevanje prošlosti.
Kada pronađem vremena, planiram dublje zaroniti u ovo istraživanje i objaviti detaljniji članak. Za sada, ovo iskustvo podsjetnik je na važnost kritičkog pristupa materijalima koje često uzimamo zdravo za gotovo te na potrebu da neprestano preispitujemo okvire koji oblikuju našu povijesnu edukaciju.
Ako ti se članak svidio klikni na link ili skeniraj kod i plati mi kavu.
Hvala.