Urbani mit o kvaliteti različitih načina učenja ili pamćenja

“Zapamtimo 10% onoga što pročitamo, 20% onoga što čujemo, 30% onoga što vidimo, 50% onoga što vidimo i čujemo, 80% onoga što izgovorimo i napišemo, 90% onoga što izgovorimo i učinimo” ili “Djeca pamte: 10% onoga što čuju, 20% onoga što slušaju, 30% onoga što vide, 50% što vide i čuju, 70% onoga što izgovore, 90% onoga što izgovore i učine” ili “Naučimo… 10% od onoga što čitamo, 20% od onoga što slušamo, 30% od onoga što vidimo, 50% od onoga što vidimo i čujemo, 70% od onoga što raspravimo sa drugima, 80% od onoga što osobno iskusimo, 95% od onoga što poučavamo druge.“.

Ovu misao ste vjerojatno već vidjeli u mnogim varijantama i pripisane mnogim znanstvenicima ili filozofima. Do danas sam je i ja uzimao zdravo za gotovo. No, kako mi je u posljednje vrijeme izazov pronalaziti izvor nečega što često vidimo na internetu poželi sam pronaći tko je zapravo autor takve misli i kako je “došao” do nje.

Pokušamo li “guglati” misao na hrvatskom jeziku dobijemo mnoge rezultate i odabrao sam one koji bi po mjestu objave morali biti vjerodostojni – Hrvatska mreža školskih knjižničara, Agencija za odgoj i obrazovanje i Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet. Kolegica Zekanović je u radu “Poslovica – blago o nama” citirala ovu misao iz knjige “Revolucija u učenju: kako promijeniti način na koji svijet uči” (Dryden i Vos, 2001.). Isti citat koristi kolegica Zubin u prezentaciji objavljenoj na web stranici Agencije za odgoj i obrazovanje. U CARNetovoj brošuri “Digitalni nastavni materijali” na stranici 8 misao u je pripisana Williamu Glasseru. Molim kolegice da se ne ljute što sam ih uzeo kao primjeri – razlog je jedino što ste bile među prvim rezultatima traženja na Googleu.

Sama misao svakom učitelju zvuči vrlo logično i validno na temelju našeg iskustva. No, istraživanjem izvora te misli ili znanstvenog podatka došao sam do podataka da se radi o lažiranim informacijama.

Istraživanje

Prvi tekst o ovom problemu je objavio dr. sc. Will Thalheimer na svom blogu 2002. godine. Subramony, D., Molenda, M., Betrus, A., i Thalheimer, W. su tijekom 2014. objavili četiri znanstvena članka u časopisu “Educational Technology” u kojima se bave ovim problemom. Rezultate su objavili i u knjizi “Urbani mitovi o učenju i obrazovanju” naredne godine. U knjizi kao mit broj 2 pišu o “Učinkovitosti učenja koja se može prikazati u obliku piramide”. Američki učitelj Edgar Dale bio je pionir upotrebe različitih medija u obrazovanju. U tri izdanja (1946., 1954. i 1969.) objavio je grafiku “stožac iskustva” (cone of experience). Pokušao je vizualizirati klasifikaciju iskustava učenja od direktih (pri dnu) do apstraktih (na vrhu). Dale je upozorio čitatelje da se ne radi o vrlo konkretnim i nepromjenjivim kategorijama niti je ponudio ikakve brojke odnosno postotke. Upozorio je i da se sužavanje prema vrhu ne odnosi na povećanje teškoće učenja.

Tijekom godina ova se metafora počela koristiti kao “stožac učenja” (cone of learning) ili kao “piramida učenja” (learning pyramid) s dodatnim pedagoškim napomenama, brojkama i postotcima. Takav se usavršeni stožac ili piramida najčešće pripisivao instituciji National Training Laboratories. No, NTL na direktni upit odgovara da nemaju istraživanje koje bi potkrijepilo različite varijante brojki koje se pojavljuju uz piramidu.

Sljedeće navođenje autora i članka kao izvor ovih podataka često uzima skupinu autora Chi, Bassok, Lewis, Reimann i Glasse (ne William). Michelene Chi, jedna od navodnih autorica, je odgovorila vrlo direktno: “Uopće ne prepoznajem grafikon. Dakle, navod je u potpunosti krivi jer to nije moj grafikon.”

Piramidu s postocima je u promotivnom časopisu 1967. godine koristila Socony-Vasuum Oil Company. Istraživači su navođenje postotaka nadalje povezali s materijalima američke vojske tijekom Drugog svjetskog rata. Korišteni su između 1940. i 1943. u Marylandu premda ne postoje nikakvi podaci ni izvori o znanstvenom istraživanju ili utemeljenosti. Prema istraživanja različiti postoci povezani s ovakvom piramidom mogu se slijediti do 1912. godine s vjerojatnošću da su i stariji.

Autorstvo je tijekom vremena pripisano raznim (uglednim) autorima poput:

Edgar Dale
Wiman & Meierhenry
Bruce Nyland
Various oil companies (Mobil, Standard Oil, Socony-Vacuum Oil, etc.)
NTL Institute
William Glasser
British Audio-Visual Society
Chi, Bassok, Lewis, Reimann, & Glaser (1989).

Ukoliko vas interesira detaljna kronologija razvoja ovog pitanja pogledajte stranicu dr. sc. Betrus.

U čemu je dakle problem ako nam iskustvo potvrđuje misao piramide?
Problem je u tome što smo, posebno u doba interneta, ove podatke bez znanstvene pozadine počeli širiti kao originalnu znanstvenu činjenicu. Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko se istraživača/znanstvenika/učitelja uhvatilo na ovu zamku te su svoja istraživanja temeljili na ovim podacima.