U medijima

Razvijanje domoljubnih osjećaja

Članovi Udruge za promicanje interneta u obrazovanju “Spužva” iz Čakovca iskoristili su priliku da na sastanku županijskog stručnog vijeća učitelja povijesti Međimurske županije provedu malu anketu. Cilj ankete bio je pokušati doznati koliko su sadržaji iz zavičajne povijesti zastupljeni u njihovoj nastavi. Sastanku je prisustvovalo dvadesetak učitelja što je više od 2/3 ukupnog broja nastavnika povijesti u Međimurju. Anketa je imala 12 pitanja otvorenog i zatvorenog oblika.

Prvo se pitanje odnosilo na godine staža provedene u nastavi. Pokazalo se da je više od polovice anketiranih učitelja tek na početku svoje učiteljske karijere. Jedanaestero učitelja radi u školama do 5 godina, šestero ih radi do 10 godina, a četvero više od 10 godina. Ovo je svakako značajna informacija jer to znači da je baza učitelja vrlo mlada i spremna za zajedničke stručne aktivnosti.

U drugom nas je pitanju zanimalo koliko učitelja uz povijest predaje još jedan predmet. Doznali smo da trećina anketiranih učitelja predaje dva predmeta od kojih je u većini najzastupljenija geografija.

Vrlo je zanimljiva informacija o broju, odnosno postotku, učitelja koji u svom obaveznom nastavnom programu predaju i sadržaje iz zavičajne povijesti, a koji u udžbenicima nisu zastupljeni. Vjerujem da će podatak od čak 95% učitelja koji predaju zavičajnu povijesti iznenaditi mnoge. Još je značajniji podatak kada taj postotak pretvorimo u ljude. Ispada da samo jedan od 22 anketirana učitelja ne podučava zavičajnu povijest. Kako iz te ankete vidimo, navedeni učitelj je tek na početku svoje karijere, pa se nadamo da će se to uskoro promijeniti.

Nadalje nas je zanimalo u kojim razredima se predaju sadržaji iz zavičajne povijesti. Rezultati pokazuju da su sadržaji poprilično pravilno raspoređeni po svim razredima, uz malu napomenu da se ipak o zavičajnoj povijesti najviše uči u osmom razredu, a najmanje u petom (što je prava šteta s obzirom na to da je naš kraj naseljen i vrlo aktivan on najranijih razdoblja ljudske prošlosti).

Za naše istraživanje vrlo nam je značajna informacija da većina učitelja redovito po nekoliko informacija o povijesnom razvoju Međimurja jednostavno uključuje u ostalo gradivo. Manje od trećine učitelja povijesti našeg zavičaja posvećuje zaseban nastavni sat. Možemo pretpostaviti da je to direktno povezano s nedostatkom tematskih obrazovnih materijala što ćemo dokazati podacima koji slijede.

Budući da o našoj zavičajnoj povijesti nema previše literature i gotovo uopće nema edukativnih materijala, značajno nam je pitanje bilo koju literaturu učitelji koriste kako bi se pripremili za nastavni sat iz zavičajne povijesti. Prema očekivanjima, najzastupljenija literatura je knjiga grupe autora (Bunjac, Šestak, etc.) iz Povijesnog društva Međimurske županije “Pregled povijesti Međimurja” kojeg koristi gotovo 70% učitelja. Slijede “Međimurska povijest” Vladimira Kalšana, koju koristi 40% učitelja te razni materijali s interneta koje korisiti 27% učitelja. Uz ta tri najzastupljenija izvora znanja, koriste se još monografije općina i mjesta, časopisi, novine, fotografije, karte, arhivi, razni drugi izvori kao i vlastita istraživanja.

50% anketiranih učitelja za nastavu zavičajne povijesti samostalno priprema nastavne materijale od kojih su najzastupljenije fotokopije izvora, fotografije i radni listići. Druga polovica te materijale ne priprema napomene kako “ne stignu” ili “nemaju vremena”.

Gornji podatak vrlo je indikativan ako se uzme u obzir podatak da je čak 95% učitelja zaokružilo DA kada ih se pitalo smatraju li da je potrebno da se učenicima kreiraju posebni materijali za učenje zavičajne povijesti. Tu također treba istaknuti da više od 90% učitelja smatra kako je potrebno napisati priručnik za nastavnike s temama iz zavičajne povijesti.

Iz prijašnjih razgovora s kolegama povjesničarima zaključili smo da smatraju kako samo manji broj učitelja zaista podučava zavičajnu povijest. U skladu s tim, vrlo je zanimljiv podatak da više od 95% učitelja smatra kako bi nastavnici podučavali zavičajnu povijest da postoje udžbenici i priručnici zavičajne povijesti.

Većina anketiranih učitelja smatra kako su učenici zainteresirani za zavičajnu povijest, ali ne smijemo zanemariti ni odgovore dvadesetak posto učitelja koji smatraju da je učenicima svejedno uče li sadržaje iz zavičajne povijesti ili ne. Ukoliko bismo detaljnije analizirali taj podatak, vjerojatno bi se otvorila brojna pitanja o našem školstvu i društvu općenito.

U posljednjem su pitanju nastavnici dobili priliku da argumentiraju svoja mišljenja o korisnosti učenja zavičajne povijesti Međimurja. Evo njihovih komentara:

  • učenici moraju znati prošlost svog zavičaja, biti ponosni što su Međimurci
  • ljubav prema tradiciji zavičaja
  • korisno je jer time gradivo postaje bliže učenicima i samo tako mogu saznati o povijesti svog kraja
  • treba poznavati povijest svog kraja
  • djeca moraju ponaprije poznavati povijest svog kraja
  • korisno je jer je dobro da učenici znaju povijest svog kraja i da se mogu uljučiti u rad turističke zajednice
  • najlakše naučiš ono što vidiš i čega si i sam dio
  • učenike treba potaknuti da što više istražuju povijest svog zavičaja
  • korisno je jer djecu često puta zanima povijest mjesta, ali nitko i nigdje im o tome ne govori, a sami ne mogu pronaći potrebne informacije
  • povezivanje svjetske problematike s lokalnom, vidjeti povezanost globalnih problema i lokalne sredine
  • učenici premalo znaju o zavičajnoj povijesti
  • učenici malo ili ništa ne znaju o zavičajnoj povijesti kada odu iz osnovne škole
  • razvijanje osjećaja domoljublja i jačanje povezanosti sa zavičajem
  • shvaćanje općeg iz pojedinačnog
  • učenici moraju upoznati zavičajnu povijest da bi lakše shvatili hrvatsku i opću povijest
  • učenici trebaju znati više o svom kraju, mjestu, jer puno govorimo o svijetu, Europi, a malo o nečemu što nam je tako blizu

Što se ukupnih rezultata tiče, ugodno smo iznenađeni podatkom da gotovo svi učitelji poučavaju zavičajnu povijest Međimurja. Anketa nam je bila potrebna da izvidimo stvarno stanje na terenu, a njezini rezultati daju nam poticaj da se još aktivnije posvetimo kreiranju udžbenika i priručnika zavičajne povijesti Međimurja. Nadamo se da će, kada za to dođe vrijeme, regionalna i lokalna samouprava uvidjeti korisnost ovog projekta te da će biti voljni izdvojiti sredstva potrebna kako bi se za nekoliko godina ti materijali pojavili na učeničkim klupama.

Anketu su proveli i analizirali učitelji: Miljenko Hajdarović (OŠ Šenkovec) i Anita Škvorc (OŠ Štrigova).

Objavljeno u Školskim novinama broj 28/2008

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: