Na internet stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje (u daljnjem tekstu Agencija)  objavljen je “Katalog natjecanja i smotri” u kojem je predmet povijest svrstan u grupu humanističkih predmeta zajedno sa logikom, filozofijom, vjeronaukom i smotrom projekata iz podrucja Nacionalnoga programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava. Za učenike VII. i VIII. razreda osnovne škole natjecanje se provodi samo u kategoriji samostalnih istraživačkih radova, dok se za učenike srednjih škola natjecanje provodi u dvije kategorije: pisanom provjerom znanja različitim vrstama (tipovima) zadataka i samostalnim istraživačkim radom učenika.

Samostalni istraživački radovi u osnovnoj školi – esej

Idemo redom, korak po korak, analizirati kako se učenici osnovne škole mogu natjecati u znanju povijesti? Prema Agenciji: “Teme koje se istražuju su iz zavičajne povijesti. Preporučuje se rad na izvornoj građi te interdisciplinarni pristup tj. povezivanje povijesnog istraživanja s geografijom, etnologijom, književnosti, povijesti umjetnosti itd.”

Slažem se da je proučavanje zavičajne povijesti odlična ideja u skladu s novijim pristupima poučavanja povijesti koji žele zainteresirati učenike za predmet povijesti. No, odmah u drugoj rečenici se postavlja prvo u nizu ključnih pitanja: Tko se natječe – učenici ili njihovi mentori? To je logično pitanje ukoliko uočite interdisciplinarni pristup. Učenici osnovnih škola u Hrvatskoj nemaju predmete etnologija i povijest umjetnosti, pa se pitam koje bi još znanosti mogli navesti pod “itd”. Ukoliko želimo neke učenike povijesne grupe poslati na natjecanje moramo odmah od rujna, kada počinje školska godina, pa do veljače, kada se rad mora prijaviti na natjecanje, početi objašnjavati svu terminologiju kojom bi morali ovladati. Tu mislim na pojmove interdisciplinarnost, etnologija, esej, bibliografija, kartica teksta, upotreba bilješki i još cijeli niz lijepih i simpatičnih pojmova koje učenici sedmog i osmog razreda moraju naučiti za izradu istraživačkog rada budući da se ti termini ne uče na redovnim predmetima koje oni imaju u osnovnoškolskom obrazovanju. Agencija spominje “esej” koji se prema trenutno važećem nastavnom planu i programu hrvatskog jezika spominje samo kao IZBORNA tema u osmom razredu. Da još malo istaknem – forma eseja se može podučavati kao izborna tema krajem osmog razreda i nije obavezno da je učenici uče prije srednje škole. Kako onda učenici mogu znati napisati esej kada nisu učili što je to esej?

Još jedna mala sitnica u vezi eseja. Pregledom Kataloga natjecanja u humanističkom području i u još ponekim relativno sličnim predmetima ustanovio sam da se jedino u povijesti učenici natječu samostalnim istraživačkim radovima (pisani esej). U većini predmeta se pišu zadaci s time da je kod nekih dodana mogućnost praktičnog rada učenika (geografija – terenski rad, astronomija – plakat), ali uvijek većinu bodova donose testovi. Jedino se kod predmeta logike i filozofije kod III. i IV. razreda spominje pisanje eseja i to u drugom dijelu natjecanja.  Možda iz toga možemo izvući pretpostavku da nastavnici povijesti rade u osnovnim školama toliko kvalitetno da su njihovi učenici sposobni sami napraviti istraživački rad!

Vremenik

Spomenuo sam već neke vremenske odrednice tj. od početka pisanja istraživačkog rada pa do njegove predaje imamo nepunih pet mjeseci vremena. Pokušajmo prebrojiti radne dane u školstvu za ovu školsku godinu. Ukupno ih ima 181 nastavni dana. Od tog broja od rujna do roka za održavanje školskog natjecanja (4.2.2008.) imamo (ovisno o školi) 92 radna dana. Obzirom da učenici imaju zakonom propisano opterećenje u osnovnoj školi povijesna grupa se u najboljem slučaju sastaje jednom tjedno ili oko 19 puta od rujna do početka veljače. U tih 19 tjedana mi moramo prvo provjeriti koji su učenički interesi. Učenike većinom zanimaju teme iz 20. stoljeća poput Hitlera, nacista, partizana, ratova, rock and rolla i sličnih. Vrlo se ih malo izjašnjava da ih zanima zavičajna povijest. Slijedi nastavnikova misija da učenike uvjeri da ih zanima zavijčajna povijest i da ih uvjeri da za veljaču pripreme esej i prezentaciju. Nakon toga slijedi objašnjavanje što je istraživanje, što je esej, kako se može istraživati, što to znači interdisciplinarni pristup istraživanju i još štošta. Recimo da smo sretni ukoliko do kraja rujna odaberemo temu. Ostalo nam je oko 15 tjedana.

Prva je misija ostvarena – učenici žele istraživati i pokazuju određeni interes za određenu temu. Bravo “ipak se kreće”! Slijedi teži dio – podjela zadaća tj. radnih zadataka. Sada nastavnik  mora učenike uvjeriti da moraju pročitati nekoliko knjiga o temi. Kao što znamo, učenici osnovnih škola jednostavno obožavaju čitati! Čini mi se da ovako napisano nimalo ne zvuči ironično kao što je mišljeno! Moram ovdje navesti još jednu manju digresiju o jednakim mogućnostima. Dostupnost literature diljem Hrvatske jako varira. Tu su svakako u prednosti učenici sa zagrebačkog područja koji na raspolaganju imaju nacionalnu biblioteku i još nekoliko desetaka raznih (pa i specijaliziranih) knjižnica. U ostatku domovine knjižnice su obično u centru županije i tu nije neki posebni izbor dostupne litarature. Vratimo se na daljnji tijek istraživanja. Slijedi nekoliko tjedana u kojima mi nastavnici pitamo “čitate li?” i učenici spremno odovaraju “da, čitamo”. Ipak, se tu radi o izvannastavnim aktivnostima koje nisu obavezne, ne ocijenjuju se i služe učenicima za produbljivanje njihovih interesa. Budući da se radi o istraživanju često bi se moralo izaći na teren. Problemi oko organizacije terenske nastave su različiti, ali spomenimo samo slobodno vrijeme nastavnika i učenika, pitanje godišnjeg plana rada škole i spremnost roditelja da im dijete izbiva iz doma više nego je to potrebno za aktivnost koja se ne ocijenjuje. Oko 10 tjedana prije roka moramo ih lagano prisiljavati na rad i aktivnost.

Koordinator svih aktivnosti je uvijek nastavnik i pritom učenike mora usmjeravati i nikako se ne umiješati u zaključivanje o dobivenim rezultatima. Doduše kroz cijeli proces nastavnik mora biti stalno upleten jer je nažalost teško očekivati da će učenici nešto samostalno izvesti budući da su cijelo obrazovanje više manje pasivni slušači, a ne istraživači. Dva mjeseca prije roka učenici moraju napisati esej i raditi na prezentaciji svog istraživanja. Uopće je upitna učenikova pismenost i da li je sposoban sastaviti nekoliko kartica teksta, a potom je upitno i koliko je učenikovo znanje da koristi modernu informatičku tehnologiju za prezentiranje. Učenici počinju učiti PowerPoint u sedmom razredu na informatici koja još uvijek ima status izbornog, a ne obaveznog predmeta. Može se desiti da učenik uopće niti nema znanja informatike, te stoga izradi plakat i kod obrane na županijskom natjecanju dobije nekoliko bodova manje jer ne koristi računalo.

Obrana rada i kriteriji

U katalogu Agencije stoji: “Obrana rada sastoji se od učeničke prezentacije rada te pitanja koja postavljaju članovi prosudbenog povjerenstva nakon prezentacije. Prezentacija teme traje najviše 10 minuta tijekom kojih treba sažeto izložiti temeljne rezultate istraživanja: zašto je tema odabrana, kojom su se metodologijom učenici služili prilikom izrade rada te koje su rezultate postigli. Preporučujemo učenicima maksimalno korištenje suvremenih medija i mogućnosti prezentacijske tehnike. Nakon prezentacije, članovi prosudbenog povjerenstva postavljaju do tri pitanja. Ona su vezana uz esej ili prezentaciju (ako je neki segment teme ostao nedovoljno razjašnjen) ili se odnose na opće znanje učenika o razdoblju kojemu tema pripada.”

O problemu izrade prezentacije sam već pisao nekoliko redova više. Naravno da uvijek postoji mogućnost da je neki od učenika zainteresiranih za povijest i majstor fotografije, animacije i video snimanja pa može izraditi brilijantnu prezentaciju. Članovi povjerenstva imaju veliku mogućnost pitati do čak tri pitanja o radu, ali smo već prošle godine mogli posvjedočiti da učenici neke pojmove iz eseja koje su samostalno napisali ne znaju pravilno izgovoriti, a kamoli opširnije pojasniti.

Snježana Koren je u suradnji sa Suzanom Pešordom pripremila iscrpne naputke i kriterije za ocjenjivanje eseja i prezentacija. Cijenim njihove napore i priručnik koji je pri tome nastao je izvrsno pomagalo za sve profesore. Pitanje je samo kako pravilno primijeniti te kriterije. Tu se opet radi o tome što učenički radovi nikako ne mogu ispuniti sve zahtijeve da budu ocijenjeni nekim većim brojem bodova. Evo nekih primjera (citirano iz Koren, S., “Samostalni istraživački radovi u osnovnoj i srednjim školama”, Povijest u nastavi, god. V, (2007.), br. 2 (10), 187-207):

BodoviStil i jezična točnost
0Rad ne zadovoljava nijedan kriterij.
1Rječnik je siromašan, izražavanje nespretno i nejasno. Uporaba stručne terminologije je skromna. U tekstu je mnogo gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.
2Rječnik je primjeren, izražavanje uglavnom jasno i precizno. Uporaba stručne terminologije je uglavnom primjerena. U tekstu je malo gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.
3Rječnik je bogat, izražavanje jasno i jezgrovito. Korištenje stručnom terminologijom je suvereno. U tekstu gotovo da i nema gramatičkih i pravopisnih pogrešaka.
BodoviAnaliza i argumentacija (usklađenost opisa i analize povijesnih sadržaja)
0Rad ne zadovoljava nijedan kriterij.
1Rad sadržava malo vlastita razmišljanja, dijelovi teksta su preuzeti iz različitih izvora i međusobno nepovezani. Prevladava pripovijedan ili opisan pristup, a nedostaje objašnjavanja i analize. Ne objašnjavaju se promjene, uzroci i posljedice, nije naznačen kontekst. Previše je nepotkrijepljenih i općenitih tvrdnji.
2Rad sadrži vlastita razmišljanja, tekst je povezan ali još uvijek ne djeluje cjelovito jer su pojedini dijelovi doslovno preuzeti iz izvora. Analiza postoji, no gradivo se još uvijek iznosi na previše opisan način. Promjene, uzroci i posljedice su djelomice objašnjeni, kao i kontekst. Objašnjenja i argumenti djelomično su utemeljeni na dokazima.
3Rad pokazuje visoku razinu samostalnog razmišljanja. Tekst je logičan i koherentan. Analiza je temeljita, a udio opisa primjeren. Kontekst, promjene, uzroci i posljedice objašnjavaju se temeljito i uvjerljivo. Objašnjenja i argumenti su primjereni, dobro organizirani i povezani.

Neka mi kolege ne zamjere, ali čini mi se da bi u svakom županijskom povjerenstvu morali imati i barem dva profesora hrvatskog jezika koji bi nam pomogli u ocjenjivanju radova.

Ciljevi

Kao što sam već naveo u uvodu ovog clanka ciljevi su trenutno nepoznati. Agencija ih nigdje nije navela. Poslao sam e-mailove predsjedniku Državnog povjerenstva za provedbu natjecanja iz povijesti i tajnici Povjerenstva s pitanjem oko ciljeva, ali u trenutku pisanja ovog članka odgovora još nemam. Ukoliko se što promijeni svakako ću vas izvijestiti. Mogu samo pretpostaviti da su ciljevi poticanje interesa za predmet povijesti, produbljivanje znanja o povijesnim istraživanjima, buđenje ljubavi za povijesnu znanost, popularizacija i slično.

Zaključak

Čini mi se da je natjecanje iz povijesti u obliku samostalnih istraživačkih radova uvedeno stihijski usljed prošlogodišnje promocije HNOS-a. Uz neke hnosovske promjene poput nazovi smanjivanja faktografije, postavljanja učenika u centar zbivanja i njihovo pretvaranje u istraživače prošlosti, uvedeno je i ovo revolucionarno natjecanje. Smatram da treba odvojiti natjecanje za osnovne i srednje škole, te ih nikako ne treba trpati u isti koš. Također u konceptu natjecanja srednjih škola treba ponešto promijeniti jer dolazi do diskriminacije učenika koji ne pohađaju gimnazije. Što se tiče popularizacije povijesti i nekog natjecanja bolje bi bilo napraviti neki zabavniji kviz u kojem bi učenici pokazali svoje znanje, povezivali ljude i pojmove s događajima, pokušali interpretirati neke povijesne izvore i slično.

Koristim priliku da pozovem kolege povjesničare na komentar i otvaram diskusiju. Ovaj moj komentar nije zahvatio neke didaktičko-metodičke značajke natjecanja, ali za početak je dovoljan. Možete ostaviti komentar ispod ovog teksta ili se priključite raspravi na povijesnom forumu . Svakako se predstavite i recite u kojoj školi radite.

Klikni za ocjenjivanje članka!
[Ukupno: 0 Prosječno: 0]