Možda bi bilo bolje da današnji sastanak sa županom Perhočem ne komentiram, ali par crtica moram napisati. U sve ovo vrijeme do istupa pred medije u meni se nakupilo toliko jada da sam morao reagirati. Tijekom odgoja od roditeljskog doma preko škole i fakulteta uvijek mi se kao temelj ljudskog ponašanja isticala moralnost i istinoljubivost. Zahvaljujući obrazovanju kao povjesničar sam naučio o brojnim lošim situacijama u ljudskoj prošlosti iz kojih bi danas morali izvući pouku.
Demokracija je od antičke Grčke do danas prevalila dugi put, ali to još uvijek ne znači da funkcionira onako kako bi u teoriji trebala funkcionirati. Ja sam u svojim dosadašnjim istupima na ovom blogu kao i na pozive novinarke Međimurskih novina i novinara Večernjeg lista postupio u skladu sa mojim moralnim nazorima. Smatram da sam pisao i govorio istinu.
Djeci držimo “prodike” da uvijek moraju govoriti istinu, a majka mi je i nedavno dobro napomenula da istina ne sjeda uvijek na plodno tlo. Danas nitko moje navode nije proglasio lažima, ali “moja istina” jednostavno nije dovoljna. Dio institucija još mora odraditi posao, ali mi se čini da je sada još veći dio tereta prebačen na kolege iz kolektiva i na roditelje učenika. Ukoliko je stvarno kolegama učiteljima i roditeljima svejedno ja č‡u morati “suspregnuti gubicu” tj. gledati pokorno” svoja posla”. Možda se i u tome mogu dresirati, a možda mi “Atlanta” kraj koje sjedim u učionici povijesti u tome pomogne. Ne vjerujem, ali ipak tko zna. I roditelji bez brige i dalje ću učenike podučavati da je istina dio Božjih zapovijedi kojih se treba pridržavati.
NAPOMENA: Svi komentari su arhivirani i naknadno obrisani. Komentiranje je zatvoreno.
