Na dio tekstova u 2853. broju lista Međimurje moram reagirati jer sam u njima prozvan. Politici nije mjesto u odgoju i obrazovanju, pa tako niti u problemima koje šenkovečka škola već neko vrijeme ima.
Istina je doduše da smo svi prozvani politički aktivni u različitim strankama od HDZ-a u kojem je gospođa Treska do mene koji sam u HNS-u. No, još jedanput ističem da to nema niti smije imati ikakve spone sa školom.Ono što me smeta je napad na moju profesiju i o tome se moram očitovati. Prvo želim zahvaliti gospođi Treska što me u ljeto 2006. pozvala da radim u šenkovečkoj školi na temelju dobrih preporuka mojih tadašnjih poslodavaca. U šenkovečkoj školi radim od jeseni 2006. godine i do sada ravnateljica nikad nije istaknula da svoj posao loše obavljam. Znam da ste u ovim novinama kao i u mnogim drugim istaknutim hrvatskim medijima od tiskovina do audio-vizualnih i elektoničkih početkom godine čitali o projektu moje povijesne grupe. Na projekt Razredni muzej holokausta utrošio sam izuzetno mnogo vremena i truda što se vidjelo na otvorenju kada je projekt osobno pohvalio izraelski veleposlanik. Isti je projekt pismom pohvalio i predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Ideju za projekt sam dobio nakon sudjelovanja na edukaciji u Međunarodnoj školi o holokaustu u Jeruzalemu na koju me uputila Agencija za odgoj i obrazovanje 2008. godine. Za svoj rad sam i ove godine kao jedini hrvatski predstavnik od iste agencije poslan kao predavač na međunarodni seminar u Yad Vashemu.
Vjerujem da to ponešto govori o mojoj stručnosti. Nadalje osobno smatram da je moj rad izuzezetno transparentan i podložan stalnoj javnoj odnosnoj roditeljskoj kritici. Već godinama uređujem specijalizirano elektroničko glasilo Hrvatski povijesni portal na kojem populariziram povijesnu i srodne znanosti. Isto je glasilo već bilo nagrađeno kao jedno od najboljih u kategoriji znanosti i obrazovanja od žirija kojem je predsjedao doktor povijesnih znanosti. U tri godine koje sam do sada odradio u šenkovečkoj školi moji su učenici sudjelovali u natjecanjima u izmijenjenom obliku nego u vrijeme mog prethodnika. U prvoj godini učenice su se plasirale u srednje ocijenjene istraživačke radove, a rad im je bio dovoljno zanimljiv da prilog o tome snimi ekipa HTV-a. U drugoj godini predsjedao sam županijskom komisijom za natjecanja, pa moji učenici nisu mogli sudjelovati. U trećoj godini je sav trud i energija povijesne grupe istrošena na prije opisanom projektu.Na ostale napise se niti ne želim očitovati jer su smišljena provokacija koja odvraća pozornost od dva najznačajnija problema. Institucije moraju razmisliti kako to da naša škola desetak godina više nema nego ima pedagoga posebno u kontekstu javnog priznanja gospođe Treska da ona sebi čuva radno mjesto. Institucije isto tako moraju procijeniti je li stvarno trebalo utrošiti najmanje 69.000 kuna na nekakve sprave koje nisu propisane niti Državnim pedagoškim standardom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa niti ih nema na popisu sprava za liječenje Ministarstva zdravstva.
Na kraju se još jednom ispričavam kolegama nastavnicima šenkovečke škole koji rade najbolje koliko mogu pod ovakvom upravom.
Zahvaljujem svima koji komentiraju moj blog, koji mi šalju SMS-ove ili e-mailove podrške, te svima koji su me nazvali. Posebno se zahvaljujem kolegama iz škole i roditeljima naših učenika.
Miljenko Hajdarović, prof.
Izvor: https://medjimurje.hr/aktualno/glas-javnosti/os-senkovec-sve-je-to-provokacija-638/
