Posljednjih se dana Facebookom širi priča o milostivome sucu koji je trebao osuditi siromašnoga dječaka za krađu kruha i sira. Uz objavu prosljeđuje se i fotografija (tj. samo ovaj desni dio).
Objava
Presuda koju je izrekao sudija kradljivcu
Petnaestogodišnji dječak bio je uhvaćen kako krade u jednoj prodavnici u Americi. U pokušaju da pobjegne obezbjeđenju, dječak je polomio i jednu policu za namjernice.
Nakon što je sudija saslušao slučaj upitao je dječaka: „Da li si stvarno ukrao nešto? Da li si ukrao hljeb i pakovanje sira?“
Dječak je oborene glave s pogledom u vrh svoje obuće odgovorio: „Da.“
Sudija: „Zašto si krao?“
Dječak: „Bio sam u potrebi.“
Sudija: „Nisi li mogao to kupiti a ne krasti?“
Dječak: „Nisam imao novca da to kupim.“
Sudija: „ Mogao si tražiti novac od porodice.“
Dječak: „Ja imam kući samo majku. Moja majka je bolesna i bez posla. Hljeb i sir sam ukrao za nju.“
Sudija: „Zar ne radiš ništa, zar ti nemaš neki posao?“
Dječak: „Radio sam na autopraonici. Uzeo sam dan slobodno kako bih hizmetio svojoj majci i zbog toga sam dobio otkaz.“
Sudija: „Zar nisi tražio neku vrstu pomoći.“
Dječak: „Kada sam izašao iz kuće obratio sam se najmanje na pedeset adresa tražeći bilo kakva posla ali bez uspjeha. Na kraju sam se odlučio na ovaj korak.“
Nakon što je završio svoj razgovor s dječakom, sudija je obznanio svoju presudu govoreći: „Krađa, posebno krađa hljeba je veoma sraman kriminalni akt. I svi mi ovdje smo odgovorni za ovaj kriminalni čin. Svako onaj ko je danas prisutan u ovoj sudnici, a i ja sam takođe među njima, je odgovoran za ovaj kriminal. Tako da se svako od prisutnih kažnjava kaznom od 10 dolara. Niko ne može napustiti sudnicu dok ovdje ne položi 10 dolara.“
Sudija je tada izvadio iz svog džepa novčanicu od 10 dolara, uzeo je olovku i počeo pisati – plus određujem kaznu, za dotičnu prodavnicu, koja je gladnog dječaka predala policiji u iznosu od 1000 dolara. Ukoliko izrečena kazna ne bude uplaćena u narednih sat vremena, ista prodavnica ima da bude zatvorena.
Sud će se izvinuti ovom dječaku nakon što mu bude urućen sav ovaj sakupljeni novac.
Nakon što su čuli presudu prisutni nisu mogli sakriti svoje suze. Dječak je ostao bez riječi gledajući u sudiju. Sudija je napustio sudnicu skrivajući svoje suze.
Pitam se, da li su naša društva, naši administrativni sistemi, našim sudovi spremni donijeti ovakvu presudu?
Chanakya je rekao, „Ako osoba bude uhvaćena dok krade hljeb, svi ljude te zajednice, društva i države treba da se stide.“
Provjera točnosti
Fotografija koja se koristi uz ovaj tekst ima strašniju pozadinu. Radi se o suđenju dvanaestogodišnjaku Cristianu Juanu Fernandezu zbog ubojstva dvogodišnjega brata. Osuđen je 2011. g. a iz popravnog doma je uvjetno pušten 2018. g.
Što se pak priče o suđenju siromašnome dječaku tiče nisam mogao naći nijednu drugu potvrdu osim jednog engleskog teksta nedavno objavljenoga na stranici jednog blogera. Daljnjim pretraživanjem interneta pronašao sam da je najstarija objava na korisničkom profilu osobe iz Mjanmara na burmanskom jeziku i pismu. Sadržaj ni korisnički profil više nisu dostupni. Uz pomoć originalne objave pretraživao sam i na burmanskom jeziku, ali osim nekoliko kopiranih objava nema nijedne vijesti o takvom slučaju. Osim što je i jedna mjanmarska stranica odradila istu provjeru fotografije kao i ja.
Uz ovakvu priču sumnjam da brojni drugi mediji to ne bi prenosili pa sumnjam u istinitost priče.
Ako ti se istraživanje svidjelo klikni na link ili skeniraj kod i plati mi kavu.
Hvala.
