U nekoliko navrata sam na Facebooku primijetio da se širi ova ilustracija s pojašnjenjem da se radi o tragovima grebanja noktima u plinskoj komori nacističkog logora smrti Auschwitza.
Jutrošnje listanje društvenih mreža izbacilo je jednu zanimljivu objavu koja je u meni odmah probudila crv sumnje da možda nije istinita. Radi se u objavi u kojoj se na fotografiji vidi Arnold Schwarzenegger kako navodno spava u vreći ispred hotela koji mu je obećao da će kod njih uvijek imati sobu za njega. Uz to
Krajem ožujka 2019. godine napisao sam prvu objavu o tzv. Hrvatskoj parfemskoj kući. Ta prva objava i ova današnja prije svega su vježba iz informacijske pismenosti. Uvodno želim napomenuti da parfemi nisu dio mog profesionalnog života, nisam dio te industrije. O parfemima znam samo subjektivno procijeniti miriše li mi nešto ili smrdi (pun intended). Na
Zapamtimo 10% onoga što pročitamo, 20% onoga što čujemo, 30% onoga što vidimo, 50% onoga što vidimo i čujemo, 80% onoga što izgovorimo i napišemo, 90% onoga što izgovorimo i učinimo” ili “Djeca pamte: 10% onoga što čuju, 20% onoga što slušaju, 30% onoga što vide, 50% što vide i čuju, 70% onoga što izgovore,
U sezonskim ciklusima društvene mreže poplavi tekst i/ili grafika u kojoj se tvrdi da se u Japanu učitelji nisu dužni pokloniti caru jer ni carevi ne mogu bez učitelja. Plemenita ideja, ali netočna. O čemu se zapravo radi?
Kod procjene vjerodostojnosti neke literature ili izvora veliki značaj ima podatak tko je izdavač. Skloni smo manje vjerovati nekoj internetskoj stranici nego recimo nekom institutu koji istražuje prošle događaje. No, možemo li tako uvijek vjerovati izdanjima instituta?