Jučerašnja novinarska vijest iz Međimurja imala je naslov koji teško prolazi nezapaženo: “Kaos u Međimurju: Maturanti slavili zadnji dan nastave pa demolirali školu.” U vijesti se navodi da su maturanti Srednje škole Prelog posljednji dan nastave obilježili tako da su po školi i oko nje razbacali papire, piljevinu i smeće. Ista vijest dodaje da su učenici te škole do tada uglavnom ostavljali pozitivan dojam na događajima grada.
Već u prvoj rečenici vidi se problem. Riječ “demolirali” zvuči kao da je škola razbijena, uništena ili teško oštećena. No u samoj vijesti, barem prema dostupnom opisu, govori se prije svega o razbacanom materijalu, neredu i smeću. To ne znači da je takvo ponašanje prihvatljivo. Ali znači da treba razlikovati nered, neodgovorno slavlje, oštećivanje imovine i stvarno demoliranje.
Malo Google reklame:
Potepanje je međimurski običaj vezan uz svadbene običaje, zaruke i najavu skorog vjenčanja. U tradicionalnom svadbenom ciklusu u Međimurju važni su bili snoboki, odnosno prošnja, zatim zaruke, pripreme za svadbu, sama svadba i prviči. Stručni članak o svadbenim običajima u Međimurju ističe da su se ti običaji prenosili generacijama, ali i da su se razlikovali od mjesta do mjesta te se mijenjali pod utjecajem novog vremena.
U starijem značenju potepanje nije bilo puko razbacivanje otpada. Ono je bilo dio društvene komunikacije. Kada su se obitelji budućih mladenaca dogovorile, zajednica je na svoj način dobivala znak da se nešto važno dogodilo. Prijatelji, rodbina ili susjedi uređivali su, odnosno “uneradili”, prostor oko kuće. U dvorištu bi se pojavili slama, perje, kukuruzovina, papir, stara odjeća ili drugi predmeti. Suvremeni lokalni opisi natepanja također ga povezuju sa zarukama i skorim vjenčanjem te navode da se dvorište “ukrašava” raznim predmetima, najčešće pod okriljem noći.
Na prvi pogled to izgleda kao nered. No običaji često imaju simboličko značenje. Potepanje se najčešće tumači kao pretvaranje kaosa u red. Kustosica Muzeja Međimurja Janja Kovač objašnjava da običaj simbolizira prijelaz iz nereda u red, a korištenje prirodnih materijala poput vune, perja, kukuruzovine, pljeve ili slame povezuje ga s domaćim, lokalnim okruženjem. Drugim riječima, budući mladenci pred sobom imaju prvi zajednički “problem”: očistiti dvorište, organizirati se i pokazati da mogu zajedno riješiti nered.
Zajednica je mladencima stvarala privremeni kaos, ali ne zato da ih ponizi ili da im nanese štetu, nego da javno obilježi prijelaz u novu životnu fazu. Takvi običaji postoje u različitim kulturama. Ljudi njima označavaju trenutke prijelaza: iz djetinjstva u odraslost, iz samačkog u bračni život, iz školovanja u svijet rada ili studija.
Zato je zanimljivo usporediti potepanje s maturantskim slavljem. Maturanti također prolaze kroz prijelaz. Završetak srednje škole nije običan dan. To je kraj jedne važne životne etape. Preloški srednjoškolci su nakon potepanja i očistili prostor škole.
Problem nastaje kada se simbolički nered pretvori u stvarni problem za druge ljude. Ako se slavlje svede na smeće, piljevinu, opasnost za prolaznike, dodatni posao za čistačice, domare i nastavnike ili na moguću štetu na školskoj imovini, tada se gubi smisao običaja. Tada više ne govorimo o zajedništvu, nego o prebacivanju posljedica vlastite zabave na nekoga drugoga.
