U medijima

Facebook komunikacija s učenicima

Slanje razglednica uz puno sunčanih pozdrava s neke jadranske lokacije, kupnja poštanskih marki, pa čak i pisanje rukom u današnje je vrijeme postalo stvar prošlosti. Za razliku od klasičnih tiskanih izdanja (poput knjiga i časopisa), internet pruža iskonsku demokratsku mogućnost izražavanja stavova i mišljenja u najkraćem mogućem roku, najširem krugu zemaljske populacije uz gotovo nepostojeću cenzuru.

Dio fenomena interneta svakako je Facebook. Krenuo je iz visokoškolskih krugova i prije ili kasnije morao se spustiti na razinu srednjih i osnovnih škola, pa čak i u našoj republici. Postavlja se pitanje što sad? Svi učenici imaju profil na Facebooku, a ima ga i dobar dio nastavnika. Neki učenici zaključuju da danas, ako nemaš profil, niti ne postojiš. To može otvoriti cijeli niz pitanja, no to su materijali za druge rasprave. Kako se ponašati u ovoj situaciji? Ignorirati? Prijateljevati? Na internetu u biti ima dosta rasprava i članaka upravo o ovoj temi. Svaki nastavnik prema svojim kriterijima može prosuditi o svojim postupcima. Pokušat ću navesti nekoliko “pro et contra” argumenata.

Krenimo od pozitivnijih primjera. Nastavnici i škole općenito Facebook mogu koristiti kao izvrsno komunikacijsko sredstvo. Škole mogu otvoriti “poslovne stranice” na kojima besplatno i bez ikakvih ograničenja mogu objavljivati obavijesti o školskim aktivnostima, promjenama rasporeda, roditeljskim sastancima, ekskurzijama, projektima, itd. Svi koji su “pretplaćeni” na stranicu odmah će na svom “zidu” vidjeti novu informaciju. Na temelju iskustva mogu potvrditi da te informacije kruže velikom brzinom i stižu do svih učenika. Za slične aktivnosti Facebook može koristiti i svaki nastavnik vezano uz njegov predmet ili drugi školski rad.

Negativne strane mogu biti vrlo neugodne, ali se mogu izbjeći ako se nastavnik ponaša profesionalno u svakom trenutku. Primjerice, ukoliko nastavnik prihvati prijateljstvo na Facebooku s učenicima i njihovim roditeljima mora biti svjestan da su svi njegovi podatci dostupni svima. Pri tome podrazumijevamo osobne podatke, poput adrese i broja telefona koje su možda unijeli u svoj profil, do privatnih fotografija, popisa mjesta na kojima su bili, statusi u kojima komentiraju aktualnu situaciju u državi, političke stavove, privatne objave, itd. Postoji mogućnost filtriranja sadržaja prema “listama prijatelja” koje možete urediti, no to podrazumijeva veće poznavanje samih postavki korisničkog računa. Suživot na Facebooku s učenicima zahtijeva znatnu discipliniranost u mrežnom ponašanju. Način da se to izbjegne jest otvaranje drugoga korisničkog računa koji će služiti samo u poslovne svrhe. Nastavnici bi također morali pripaziti na to što “lajkaju” na profilima i statusima učenika kako se to ne bi protumačilo kao zadiranje u učenikovu privatnost. Umjesto zaključka mogu samo preporučiti da svatko za sebe odluči hoće pri preskočiti taj “mrežni Rubikon” komunikacije s učenicima preko Facebooka, a odmah se moraju postaviti jasna pravila profesionalnog i etičkog online ponašanja.

Objavljeno u Školskim novinama broj 15 (2880) od 23. travnja 2013. godine.

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: