U Osnovnoj školi Šenkovec u tijeku je neobičan projekt – učenici polaznici povijesne grupe pripremaju svoj školski muzej. Muzej će biti posvećen holokaustu, pokušaju uništenja Židova tijekom II. svjetskog rata. Projekt nam predstavlja voditelj povijesne grupe Miljenko Hajdarović, prof., koji u OŠ Šenkovec predaje povijest.
Prostoriju našeg povijesnog kabineta nastojimo urediti tako da posjetitelj koji u nju uđe osjeti atmosferu masovnih gubilišta. Možda ćemo uspjeti postaviti lutku njemačkog vojnika u uniformi, možda ćemo postaviti kostur, školsko pomagalo, kao simbol smrti – to su dječja razmišljanja o tome što bi trebalo učiniti da se dočara holokaust.
Muzej će imati poseban eksponat – lanac od spajalica koje skupljaju i slažu djeca.
Ideju je dao Wayne MacIntyre, moj kolega po struci iz Kanade. On je predložio da se u svijetu okupi 60 škola koje će tako čuvati sjećanje na holokaust. Svaka bi preuzela zadatak da napravi lanac od 100 tisuća spajalica. Tako bi se u akciji prikupilo 6 milijuna spajalica, po jedna za svaki od života uništenih holokaustom. Zasad se oko ideje okupio tek manji broj škola, a mi sa zadovoljstvom možemo reći da smo jedna od deset škola u svijetu koje su se uključile.
Profesor Hajdarović projekt je predstavio i nizu javnih osoba, prvenstveno političkih ličnosti iz Međimurja, ali i širom Hrvatske, zamolivši ih za donaciju. U ovom slučaju bit nije u vrijednosti donacije, ona je beznačajna, nego u tome da se tako što više ljudi uključi u akciju posvećenu spomenu na najstrašniju pojavu u povijesti.
Ali kako užas holokausta dočarati spajalicama?
Profesor Hajdarović objašnjava:
Iskustvo govori da u dočaravanju ove povijesne teme neće nužno biti uspjeha ako se ona prikaže izravno, najdrastičnijim slikama užasa. Kod djece to izaziva odbojnost prema samom prikazu, pa se onda to mora prekinuti i cilj nije postignut jer se sve brzo zaboravi. Time kako izlažem temu, djeci u povijesnoj grupi pokušavam razviti svijest onjenom univerzalnom značaju. Zato se projekt zove “Učenje o ljudskim pravima na primjeru holokausta”.
Raspravljali smo o tome što su to ljudska prava i najčešći odgovor djece bio je da je to pravo na obitelj. No, ovime smo došli do toga da djeca shvate da je ono prvo i najosnovnije pravo na život, a da se ne nipošto ne podrazumijeva da će ono biti i poštovano. Holokaust je tu poseban i najdrastičniji slučaj. Što je bio holokaust prikazali smo kroz nekoliko pojedinačnih sudbina, i to uglavnom vršnjaka naše grupe. Djeca ih doživaljavaju neposrednije nego brojke o žrtvama. Sama zamisao da se lancem spajalica prizove u sjećanje holokaust nije nova. Ona ima temelj u povijesnoj epizodi iz II. svjetskog rata u Norveškoj.
Hajdarović kaže:
– Norvežani vjeruju da patent za spajalicu pripada jednom njihovom zemljaku, mada je istina vjerojatno nešto drukčija. Za Norvežane je spajalica bila znak prkosa prema njemačkoj okupaciji, nosili su ih na džepovoma ili kragnama odjeće, za njih je to značilo “držimo se skupa”. Pred desetak godina jedna škola u SAD-u, u Tennesseju, uz pomoć lokalnezajednice izgradila je svoj muzej holokausta i napravila prvi lanac spajalica koje su simbolizirale žrtve. Ta se akcija proširila tako da je prikupljeno 20 milijuna spajalica, dok je škola dobila 25 tisuća pisama podrške. Kod nas je to zasad skromnije, ali svoj smo projekt predstavili preko interneta i izravnim porukama na niz adresa zatražili podršku. Već je stigao niz donacija i poruka podrške iz svih krajeva Hrvatske, ali i iz SAD-a, a javio nam se i sam g. MacIntyre.
Ideja se začela u samom Izraelu
Ideja o školskom muzeju holokausta začela se pred četiri mjeseca u Izraelu. Miljenko Hajdarović tijekom srpnja posjetio jeIzrael, kao član skupine od 24 nastavnika iz Hrvatske, profesora povijesti, etike i filozofije i vjeroučitelja koji su seupoznali s poviješću Izraela i Židova, osobito s holokaustom.
– Bili smo već četvrta generacija pedagoga iz Hrvatske koja je posjetila Izrael u organizaciji Ministarstva znanosti,obrazovanja i sporta, a u suradnji s Memorijalnim centrom i Muzejem holokausta Yad Vashem u Jeruzalemu. To je uprvom redu povijesni institut i arhivski centar za svu povijesnu građu vezanu uz holokaust. Za posjetitelja je najvažniji Muzej, dojmljiv već kao građevina, piramida usječena u brijeg. Njegov postav o holokaustu govori kroz priče o pojedinim ljudskim sudbinama, predstavljajući što su žrtve bile prije rata suprotstavljajući tome njihov kraj u logorima, za najveći broj u Auschwitzu. Otuda ideja za moj pristup. Sudjelovali smo uradu međunarodne konferencije o holokaustu, kao dio od 720 sudionika iz 53 zemlje. Domaćini konferencije uvijek ističu da je holokaust jedinstvena, ali i univerzalna povijesna pojava. Uvijek se može postaviti pitanje: neće li pokušajaistrebljenja naroda biti još? Tko je sljedeći? Ja sam pomislio da, kako god ga razlagali, zlo holokausta ne može se sasvim pojmiti. Ono što sam vidio dalo mi je ideju da si sami postavimo neka pitanja o holokaustu. I na povijesnoj grupi smo se podsjetili da je židovska zajednica u Međimurju brojala više stotina pripadnika, dok njihovih potomaka danas ima možda desetak. Tu je i paralela s režimom NDH-a i logorom Jasenovac.- Tijekom boravka u Izraelu tri smo dana proveli u obilasku zemlje. Nasuprot predodžbama koje daju vijesti, Tel Aviv je miran grad, dok se u Jeruzalemu doista u svakodnevicu određuje sukob Izraela s Palestincima i podjela grada. Upoznali smo se s običajima i kulturom zemlje. Za vrijeme šabata, u subotu, doista nitko ne radi, osim taksista koji su Arapi. A jeli smo i košer hranu, ali ona nije po našem ukusu.
Dosad je prikupljeno 80 tisuća spajalica, uključite se i vi
Akcija prikupljanja spajalica traje dva mjeseca. Povijesnoj grupi u njoj pomažu i učenici Ekonomske i trgovačke škole iz Čakovca.
Dosad je skupljeno nešto više od 80 tisuća spajalica. Profesor Hajdarović kaže:
– U posjet smo pozvali i učenike Židovske osnovne škole iz Zagreba. Sam muzej namjeravamo otvoriti uz 27. siječnja, Dan sjećanja na holokaust, i sljedećih mjesec dana muzej će biti otvoren za javnost. Žitelji Međimurja pozvani su da nasposjete, samo što će se trebati prethodno najaviti. Čitatelji su, naravno, prije toga pozvani i da sami pomognu učenicima, članovima povijesne grupe OŠ Šenkovec (i njihovim prijateljima iz ETŠ-a). Valja na internetu posjetiti blog povijesne grupe (http://pg-senkovec.blog.hr/), a i obje su škole tu blizu, pa se može odnijeti koju spajalicu.
Izvor: List Međimurje
