Razlikuju li se udžbenici povijesti u Hrvatskoj po ideološkom pristupu povijesnim temama i biraju li možda nastavnici te udžbenike sukladno svojim političkim stavovima? Nastava povijesti često je predmet kontroverzi, ne samo u našim krajevima, nego i globalno, i stoga je predmet podložan vjetrovima dnevne politike. Može biti u funkciji širenja razumijevanja i pomirenja, ali i u ulozi produbljivanja postojećih društvenih stereotipa i nesnošljivosti. Stoga smo usporedili odabir udžbenika po školama s rezultatima izbora i otkrili zanimljive korelacije koje upućuju na utjecaj politike na odabir udžbenika povijesti u školama.
Hipotezu “da postoji određena korelacija između političkih stavova nastavnika povijesti i udžbenika povijesti koje biraju” iznio je nedavno nastavnik Miljenko Hajdarović na svojem blogu. Analizom sadržaja udžbenika povijesti koji su trenutno u ponudi Hajdarović ih je klasificirao po ideološkom spektru – Profilove udžbenike kao “liberalno-pluralističke”, udžbenike Školske knjige kao uglavnom ideološko neutralne, i udžbenike Alfe kao “konzervativno-nacionalno” usmjerene:
“Premda su sadržaji u najvećem postotku propisani aktualnim Nastavnim planom i programom postoji određena razlika vidljiva u pristupu temama koje su važne za hrvatsku nacionalnu povijest. To se posebno vidi u pristupu temama hrvatskih prostora u vrijeme prve i druge Jugoslavije, Drugom svjetskom ratu i raspadu SFRJ. Udžbenike izdavačke kuće Alfa bih tu svrstao među one koji imaju konzervativne političke stavove s istaknutijim nacionalnim nabojem. Udžbenici Šklolske knjige su u relativnom centru s možda manjim otklonom prema lijevo odnosno prema liberalnijim stavovima. Udžbenike Profila bi najviše pomaknuo ulijevo odnosno među liberalne.”
Iako nemamo podatke o političkim stavovima nastavnika, možemo indirektno analizirati moguću vezu između odabranih udžbenika i rezultata izbora. Koristeći ovu podjelu udžbenika po sadržaju, pridružili smo vrijednost -1 za Alfine udžbenike, 0 za Školsku knjigu i 1 za udžbenike Profila kako bi mogli napraviti numeričku analizu. Zatim su zbrojene tako dodijeljene vrijednosti za sve udžbenike po školama i izračunata je srednja vrijednost po općinama i gradovima. Liste odabranih školskih udžbenika dostupne su na web stranicama MZOSa.
Te srednje vrijednosti grupirane su u tri skupine: od -1 do -0.5, od -0.5 do 0.5 i od 0.5 do 1. Budući da su poznati rezultati izbora za Sabor po općinama i gradovima, sada možemo pogledati raspodjelu glasova za npr. HDZ-ovu koaliciju po svakoj od tri skupine. Rezultat prikazujemo u obliku “kutije” koji pokazuje medijan, te gornji i donji kvartil (vrijednost koja ima svojstvo da je 25% podataka veće (za gornji) ili manje (za donji) od nje).
Jasno se uočava kako je medijan postotka glasova po općini ili gradu u korelaciji sa skupinama udžbenika: najviši medijan glasova za HDZ koaliciju je u skupini koja je bliža Alfinim udžbenicima, najniži medijan je za skupinu bliskoj udžbenicima Profila, a između tih dviju vrijednosti medijana smjestio se rezultat za udžbenike bliske Školskoj knjizi.
Zanimljiv signal dobiva se zasebnim promatranjem većih i manjih općina i gradova, gdje smo za granicu uzeli 10.000 stanovnika. Za manje općine i gradove i dalje ostaje slična korelacija kao i prije, ali za veće od 10.000 stanovnika pojavljuje se dramatična razlika: niti jedna veća općina ili grad nema u prosjeku udžbenike koji bi dominantno naginjali Alfinim udžbenicima, dok je ujedno razlika u medijanima za prosjeke bliske Školskoj knjizi i Profilu još izraženija.
Slična analiza napravljena na rezultatima 2. kruga predsjedničkih izbora daje vrlo slične rezultate kada se uzmu glasovi za Grabar-Kitarović, a glasovima za Josipovića dobije se obrnuta korelacija. To je razumljivo uzevši u obzir snažnu korelaciju između glasova za HDZ koaliciju i glasova za Grabar-Kitarović po općinama i gradovima.
Iz ove analize možemo zaključiti kako uistinu postoji neka razlika između udžbenika u obradi povijesnih tema, jer u protivnom vjerojatno ne bi dolazilo do ovakvih korelacija s političkim svjetonazorom lokalnih sredina. Cijenovno su udžbenici vrlo slični (djelomično i zbog normiranja cijena od strane MZOS-a), i nešto malo su skuplji udžbenici Školske knjige, dok su Alfini i Profilovi vrlo bliski u cijeni. Stoga cijena ne može biti objašnjenje ovih razlika u odabiru udžbenika.
Odabir udžbenika prvenstveno je u rukama nastavnika, iako se mogu desiti devijacije kada npr. ravnatelj radi neki oblik pritiska, no to u praksi mogu biti samo izuzeci. Ostaje zaključak da je svjetonazor nastavnika taj koji stvara uočenu korelaciju, vjerojatno stoga što nastavnici povijesti dolaze većinom iz sredina gdje sada i rade ili se naprosto svjetonazorski prilagođavaju sredini u kojoj je škola.
Zabrinjava, međutim, činjenica da je Hrvatska ideološki razjedinjena i na razini nastavnog sadržaja. Udžbenici povijesti su (i dalje) sastavni dio procesa prepetuiranja političkih svjetonazora, gdje je na snazi povratna sprega – nastavnici u konzervativnijim/liberalnijim krajevima biraju udžbenike s obzirom na vlastitu ideološku opredijeljenost i tako perpetuiraju konzervativnost/liberalnost vlastitih sredina. Kada pak se izborna politika stavi u širi kontekst podjela po liniji socioekonomskih parametara i iskustava rata, stvara se jasna slika o prijenosu političke podijeljenosti zemlje i na mlađe generacije. Stoga je za očekivati je da će se ideološki pritisak dnevne politike na sadržaj nastave povijesti nastavljati i dalje, po čemu nismo drugačiji ni od zemalja razvijene demokracije.
Izvorna objava: http://leadership.iszd.hr/udzbenici-povijesti-i-politicki-stavovi-nastavnika/
