Cjelovita kurikularna reforma medijska je vijest posljednjih 12 mjeseci, no promišljanja i pripreme za nju krenule su mnogo prije. Gledamo li, na primjer. Povijest. Ministarstvo je već u lipnju 2012. godine organiziralo okrugli stol gdje nas se dvadesetak okupilo na raspravi pod znakovitim naslovom: Nastavu povijesti osloboditi od dnevne politike.
Najvažniji je korak za reformu bilo kreiranje i prihvaćanje Strategije znanosti, obrazovanja i tehnologije. Taj strateški dokument Hrvatski je sabor prihvatio u listopadu 2014. godine. U Strategiji se predlažu mjere usklađene s predviđenim EU-ovim strategijama i ciljevima, čije se postizanje očekuje do 2025. godine. Strategija omogućava fleksibilnost i prilagodljivost sustava obrazovanja i istraživanja te je istodobno podložna stalnom preispitivanju i periodičnim revizijama. Strategija uvodi cjeloživotno učenje kao načelo na kojem se zasniva cjelokupno obrazovanje, a sastavni dio strategije je cjelovita kurikularna reforma.
Malo Google reklame:
Prije godinu dana završen je proces prijava na javni poziv kojim su odabrani stručnjaci za pedesetak radnih skupina. Osnovna grupa zadataka svake stručne radne skupine je izraditi ktiri-kulum, sudjelovati u stručnoj i javnoj raspravi te nakon dorada ponuditi konačan prijedlog kuriku-luma. Na sastanku u rujnu 2015. većina je budućih “reformatora” upoznala Borisa Jokića. voditelja Ekspertne radne skupine i reforme. Ono što mi se urezalo kao nit vodilja Jokićeva je misao: “Cjelovita kurikularna reforma iskrenje i pošten pokušaj boljeg”. Prošlih smo devet mjeseci većinu vremena radili svih 25 sati na dan i svih osam dana u tjednu. To je podrazumijevalo konstantan rad Online na Google Docsima, višesatne vikend internetske sastanke te česte susrete u podrumu Planinske i potkrovlju Berislavićeve. Valja istaknuti da članovi radne skupine dolaze iz raznih dijelova Hrvatske, što je iziskivalo mnoge kilometre putovanja, mrvice od sendviča na autobusu, masne mrlje od hamburgera u stankama i velika izolacija od obitelji kako bi se maksimalno koncentrirali na rad. Intenzitet rada doveo je do toga da smo od neznanaca ili znanaca u radnoj skupini postali proširena obitelj. Još nas je više povezao stres kada smo morali braniti svoj rad od često zlonamjernih “kritičara”.
U nas kurikulum nikad nije razvijen, a mnoge su države taj proces odradile u prošlih 15 do 20 godina. Stoga smo uz domaću literaturu proučili 30 stranih kurikuluma povijesti, od Kanade, preko Europe, do Australije i Novog Zelanda.
Već smo u rujnu presudili da razvijanje kritičkog povijesnog mišljenja mora imati prioritet pred sadržajem. Gotovo je nevažno enciklopedijsko učenje napamet imena, godina i događaja kada naši učenici ne znaju osnove povjesničarskog rada od istraživanja povijesnih izvora, traženja uzroka i
posljedica do toga da se povijesni izvori mogu različito interpretirati i kreirati višestruke perspektive o nekom povijesnom događaju ili procesu.
U osnovnoj školi je predviđen kronološko-te-matski pristup u kojem učenici u svakom razredu imaju po šest velikih tema od prapovijesti do 21. stoljeća. Osnovnoškolci dobivaju cjelokupni pregled razvoja čovječanstva uz veliku promjenu načina rada. U neke se teme može ući dublje, a generalna je preporuka da se kod svih tema, gdje je to moguće, uzimaju lokalni i zavičajni primjeri. Najveći dio kurikulumskog dokumenta su ishodi i njihova razrada što učiteljima daje pregled što učenici u kojem ciklusu obrazovanja moraju svladati. U srednjoj školi se izbacuje dosadašnje ponavljanje svega iz osnovne škole i uvodi se tematski pristup za dublje ulaženje u pojedine teme i bolji razvoj predviđenih vještina.
Provedba stručne rasprave među učiteljskom populacijom pokazala je nekoliko zanimljivih i, moram istaknuti, očekivanih rezultata. Gotovo da nema učitelja povijesti koji se ne slaže s nužnošću reforme. Posebno u dijelu rezanja ili izbacivanja sadržaja. Ne gledajući problematiku plaća u prosvjeti. mnogi su zabrinuti što se reforma provodi a da se najprije nije provelo poboljšanje pedagoškog standarda jer sit škole u prosjeku nedovoljno ili loše opremljene. Zabrinuti su i zbog toga što se ne vidi hoće li se napokon unaprijediti sustav usavršavanja i cjeloživotnog učenja.
Ono što se pokazuje kao znatan izazov je pitanje slobode, tj. autonomije učitelja. U sustavu gdje su viši savjetnici Agencije za obrazovanje prije svega nadzornici i gdje javnost prati “uči li se istinita povijest”, učitelji se boje autonomije. To je zabrinjavajuće. Stručna skupina za povijest je čvrsto uvjerena da će vrijeme pokazati kako je kuriku-him napisan stručno, suvremeno i bez ikakvih ideoloških usmjeravanja.
(Miljenko Hajdarović nastavnik je povijesti, sociologije, politike i građanskog odgoja u Srednjoj školi Čakovec i Ekonomskoj i trgovačkoj školi Čakovec. Također je član stručnih radnih skupina za Povijest i Politiku i gospodarsko u sklopu Cjelovite kurikularne reforme.)
Izvor: Global, broj 18, lipanj 2016. URL: https://issuu.com/globalnovine/docs/global_18/13?e=0
