Nogomet je oduvijek bio više od igre. On je zrcalo društva, platforma za nacionalni ponos, ali i moćno oruđe “meke moći”. Međutim, u ljeto 2026. godine, travnjaci američkih stadiona neće biti samo mjesta sportskog nadmetanja. Oni će biti natopljeni krvlju neprestanih kršenja ljudskih prava i cinizmom politike koja je otvoreno proglasila smrt međunarodnog prava. Kao povjesničar i sociolog, smatram da je moralna i civilizacijska dužnost Hrvatske – zemlje koja je svoj suverenitet gradila na poštivanju međunarodnih normi – da donese tešku, ali jedinu ispravnu odluku: bojkot Svjetskog prvenstva u SAD-u.
Povijest nas uči da diktatori i autoritarni režimi obožavaju sportske spektakle. Od Berlina 1936. do Argentine 1978., stadioni su služili za maskiranje unutarnje represije. Danas, 2026. godine, suočavamo se s administracijom Donalda Trumpa koja je u samo godinu dana uspjela demontirati temelje liberalne demokracije.
Malo Google reklame:
Dok se naši “Vatreni” pripremaju za utakmice, u pozadini se odvijaju procesi koji lede krv u žilama. Služba za imigraciju (ICE) pretvorila je granične pojaseve u prostore dehumanizacije. Milijuni ljudi deportirani su pod uvjetima koji krše sve konvencije o ljudskim pravima. Ubojstvo Renee Good, nevine američke državljanke od strane federalnih agenata i njezino posthumno etiketiranje kao “domaćeg terorista” bez suđenja, jasna je poruka da u današnjem SAD-u nitko nije siguran od samovolje države.
Hrvatska, kao mala država, svoj opstanak duguje međunarodnom poretku. Što nam poručuje Trumpova administracija kada kaže: “Ne trebam međunarodno pravo”?
Napad na Venezuelu u operaciji “Absolute Resolve” i otvoreno ucjenjivanje europskih saveznika carinama zbog “kupnje” Grenlanda nisu samo incidenti – to su dokazi da je Amerika prestala biti predvodnik slobodnog svijeta i postala sila koja priznaje isključivo zakon jačega. Sudjelovanjem na prvenstvu, mi dajemo legitimitet režimu koji aktivno radi na urušavanju UN-a, WHO-a i svih institucija koje čuvaju mir u svijetu.
Netko će reći: “Politiku treba maknuti iz sporta.” Ali ta je rečenica oduvijek bila utočište za one koji žele izbjeći odgovornost. Mi u Hrvatskoj dobro znamo što znači agresija i što znači kada međunarodna zajednica okrene glavu.
Naša reprezentacija je naš najveći ambasador. Upravo zato, njezino nepojavljivanje u SAD-u bila bi najglasnija poruka koju možemo poslati. Ako pristanemo igrati nogomet dok se u “zemlji slobodnih” grade logori, dok se saveznici ucjenjuju, a međunarodni sudovi ismijavaju, postajemo suučesnici. Hrvatski nogometni savez i Vlada RH moraju shvatiti da su vrijednosti za koje smo se borili – ljudsko dostojanstvo, pravda i sloboda – važnije od bilo kojeg rezultata na semaforu.
