Razgovarao sam s Jelenom Fuss, učiteljicom razredne nastave u šenkovečkoj osnovnoj školi. Fuss obiteljski potječe iz donjemeđimurskog sela Donji Vidovec i prisjetila se dolaska televizora u njeno selo.

Moj tata je bio pekar i ugostitelj. Volio je vožnju motorom, pa je odlučio za ušteđevinu kupiti novi motor jače kubikaže. Natjecao se u vožnji motorom i jednom je kao pobjednik donio kući veliki lovorov vijenac oko vrata. Tata i ja krenuli smo vlakom u Zagreb, k ujaku koji je radio u “pasoškoj” službi, pa je poznavao mnoge poznate osobe iz tog vremena. Tata je pošao da kupi motorbicikl, ali doma smo donijeli “neobičnu kutiju”. Budući da je Televizija Zagreb postojala tek tri godine i u Zagrebu su ljudi gledali TV program u izlozima trgovina. (7. rujna 1956. počelo je emitiranje TV Zagreb – napomena ur.)

Jelena Fuss
Grunding televizor

Ujak nas je doveo k svom prijatelju koji je uspio nabaviti televizor “Grunding” s radio prijemnikom. Tata i ja toliko smo se oduševili televizorom, pa smo sve novce ostavili u Zagrebu i donijeli kući “kutiju u kojoj hodaju ljudi”. To je bio prvi televizor u našem selu i u tom dijelu Međimurja.

Pogledajte fotografije tog televizora koji se čuva kao uspomena, pa ćete se uvjeriti u raskoš tog aparata, koji je imao radio prijemnik i ekran. Na skali radio prijemnika nalazile su se sve stanice velikih gradova Europe.

Zanimljiv događaj se zbio prvog dana kada je cijelo selo bilo u našem dvorištu i čekalo da vide ljude koji hodaju u kutiji. Dugo je trebalo da se složi antena i dobije nešto slično slici. Neki ljudi su otišli kući ne dočekavši sliku, a neki odrasli su čekali. Kad se na večer pojavila slika naš susjed je u gaćama dotrčao u dvorište – već je spavao, a probudio ga je vrisak ljudi.

Televizor je služio dugo godina. Kad je moj otac umro 1979. godine, sačuvali smo uspomenu na njega tako da nismo bacili televizor. U ono vrijeme sve stare stvari su se bacale. Moj otac se zvao Rok Kalinić.