Vrjednovanje internet stranica povijesne tematike

Tema članka prijedlog je metodologije za vrjednovanje internetskih stranica povijesne tematike pomoću usvajanja nekoliko osnovnih kriterija. Rad je objavljen u Historijskom zborniku br. 2/2010.

Za razliku od čovjeka i njegove pismenosti koji su se razvijali evolucijom kroz više tisućljetni period, prodor računala i kasnije interneta u čovjekovu svakodnevicu odvija se revolucionarnom brzinom. Od ENIAC-a do danas prošlo je nešto manje od sedamdeset godina i u tom vremenu smo od uvjerenja da će na svijetu biti dovoljno svega nekoliko računala stigli do fascinantne brojke od preko dvije milijarde prodanih računala.[1] Da bi koristio računala u svakodnevnom radu, čovjek mora steći i određene sposobnosti koje nazivamo informacijskom pismenošću.  Vrkić Dimić (2010) razlikuje više vrsta pismenosti: informacijska, informatička i digitalna pismenost. Informacijska pismenost obuhvaća sposobnost pronalaženja i vrjednovanja informacija (ili sadržaja), informatička pismenost odnosi se na vještine upotrebe računalne tehnologije, a digitalna ili internetska pismenost uključuje sposobnosti pronalaženja informacija, njihovo tumačenje, vrjednovanje i korištenje. Upravo je vrjednovanje informacija na internetu od izuzetne važnosti za povjesničare.

Prema najnovijim podacima broj korisnika interneta približava se brojci od dvije milijarde, a njegova penetracija po broju stanovnika svijeta premašila je 28%. Impozantan je podatak da je broj korisnika interneta u posljednjih deset godina porastao za 444,8%.[2] Koliko je zapravo internet velik, nemoguće je izračunati jer je riječ o virtualnoj mreži milijuna računalnih sustava. Netcraft, najstarija kompanija koja prati porast interneta, za prosinac 2010. godine izračunala je da postoji 255.287.546 aktivnih internet adresa. [3] Broj samih internet stranica daleko je veći i sistemski inžinjeri tvrtke Google su još u srpnju 2008. godine utvrdili da postoji bilijun jedinstvenih URL adresa. Uz to su dodali da se taj broj stalno mijenja jer prema njihovim procjenama internet svakodnevno naraste za nekoliko milijardi novih internet stranica.[4] Novijih podataka ili procjena o broju internet stranica nema. U tom nepoznatom broju koji se kreće prema beskonačnosti nemamo nikakvu procjenu koliko internet stranica se „bavi“ poviješću. Za ilustraciju, ako pretražimo ključni pojam povijest na deset najzastupljenijih jezika na internetu, dobivamo brojku od oko 3.418.200.000 stranica koje u sebi sadrže taj pojam.[5] Pretraživanjem istog pojma na hrvatskom jeziku dobivamo brojku od oko 7.200.000 stranica koje u sebi sadrže pojam povijest. Važno je istaknuti da se takvim pretraživanjem izlistaju apsolutno sve internet stranice koje u svojem sadržaju imaju traženu ključnu riječ pa zaključujemo da postoji toliko stranica koji spominju riječ povijest, a ne da postoji toliko stranica koje se bave poviješću. Među tolikom poplavom internet stranica vrlo je važno procijeniti koje su relevantne za naše istraživanje.

Internet je revolucionaran medij u jednoj vrlo važnoj činjenici. Svatko može biti autor, odnosno izvor informacija. To mu je ujedno i prednost i mana. Širenjem dostupnosti interneta i pojednostavljivanjem korištenja, danas korisnik i s vrlo skromnim znanjem može u svega nekoliko minuta plasirati novu informaciju na svjetsku računalnu mrežu. Ta informacija ne mora biti ni vjerodostojna ni dobronamjerna, a njezin autor može biti gotovo anoniman. Taj novi medij zapravo je raj za svakakve istupe koji se skrivaju pod nazivnikom demokracije. Spomenimo samo noviji slučaj u kojem su slovenski neonacisti na poznatoj društvenoj mreži Facebook kreirali grupu za istomišljenike, ali pod nazivom „Proti neonacistom v Sloveniji“. Tako su mjesecima pod krinkom prikupljali podatke o neistomišljenicima i čak su klasičnim tiskanim medijima dali lažne informacije o sukobima antifašista i fašista. Te izmišljene informacije tiskani mediji su objavili na naslovnicama.[6]

Kako vrjednovati internet stranicu

Pri vrjednovanju internet stranica povijesne tematike valjalo bi usvojiti neke standardizirane osnovne kriterije. Među njih bismo mogli svrstati: vjerodostojnost, točnost, objektivnost, sadržajnost i funkcionalnost. U slučaju vrjednovanja internet stranice u svrhu nastave povijesti uz ovih pet kriterija valjalo bi pridodati i primjerenost.

Vjerodostojnost. Pri provjeri vjerodostojnosti možemo postaviti sljedeća pitanja:

• Što nam o stranici govori njezina adresa? Prvo što se uočava dolaskom na internet stranicu je sama adresa. Već se i prema njoj može donekle uvidjeti tko su autori (ustanove ili pojedinci) i odmah dobiti prvi uvid u kvalitetu izvora. Takav je npr. slučaj sa adresom www.isp.hr (Hrvatski institut za povijest) ili www.ffzg.hr/pov (Odsjek za povijest pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu).[7] Fakulteti, instituti, arhivi, knjižnice i stručne udruge trebali bi se svrstati među pouzdane izvore. Kod drugih adresa, poput www.povijest.net ili www.historiografija.hr, vidljivo je da se radi o stranicama povijesne tematike, ali se na prvi pogled ne vidi jesu li su autori vjerodostojni. U tom slučaju na stranicama treba potražiti linkove poput „Impresum“, „O nama“, „Autori“ ili slično.
• Tko je autor i je li je taj podatak jasno istaknut? Značajno je provjeriti je li autorstvo materijala ili članaka jasno istaknuto. Internet stranice sa sumnjivim ili neistinitim sadržaja najčešće nemaju jasno istaknuto autorstvo, članci su potpisani pseudonimom ili su u potpunosti anonimni.
• Koje su kompetencije ili stručnost autora? Uz navedeno ime autora trebalo bi provjeriti postoji li na stranici dio u kojem je istaknuta stručnost autora, njegove kompetencije za određenu temu ili njegovo obrazovanje. Poneke stranice uz ime autora navode njegov životopis i bibliografiju. Ukoliko je navedeno ime autora, ali  bez dodatnih informacija, onda se savjetuje pretražiti internet radi pronalaženja drugih objavljenih publikacija ključnog autora. Također bi trebalo istražiti tko je izdavač određene stranice. Ukoliko se na stranicama ne može pronaći naziv vlasnika ili njegovi kontakt podaci, kredibilitet stranice automatski se umanjuje. U nekim slučajevima bitno je doznati u kakvom su odnosu autori stranica s određenim organizacijama.
• Ima li stranica sponzore i tko su sponzori? Stranice stručnog ili znanstvenog sadržaja u pravilu nemaju nametljivo istaknute sponzore. Ukoliko ih imaju, oni su smješteni na marginu sadržaja. Kod pitanja sponzora, valja provjeriti tko su oni, može li im se vjerovati te procijeniti kakve su njihove namjere za podržavanja internet stranice.
• Ima li stranica neki drugi pokazatelj vjerodostojnosti? Ukoliko internet stranica posjeduje ISSN broj to svakako dodatno ističe njezinu ozbiljnost. Na hrvatskim internet stranicama moguće je potražiti je li dotična stranica eventualno pohranjena u digitalnom arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice.[8]

Točnost. Izuzetnu važnost u vrjednovanju internet stranica nosi pitanje gdje je autor pronašao izvore za pisanje. Na stranici valja potražiti neke od indikatora kvalitete informacija. Ima li članak navedenu literaturu, izvore ili fusnoste? Ukoliko ima navedene linkove na druge stranice, potrebno je uvidjeti jesu li linkovi ispravni i kakva je vjerodostojnost tih izvora. Za navedene izvore i literaturu može se provjeriti jesu li citarani ispravno ili jesu li možda i namjerno izmijenjeni ili djelomično citirani ne bi li se tako postigao određeni propagadni učinak. Pažljivi čitatelji, koji su dovoljno stručni, mogu provjeriti jesu li podaci koji su dostupni na određenoj stranici bez grešaka i pouzdani. Vrijedan je podatak i postojanje uredništva ili recenzenta objavljenih materijala.

Objektivnost. Objektivnost u mnogo čemu ovisi o namjerama autora. Pitanja koja tu možemo postaviti su:

• Koja je namjena stranice? Je li njena svrha informirati javnost o provedenim istraživanjima ili možda navesti javnost na krive zaključke o nekoj temi.
• Može li se kroz sadržaj uočiti autorovo političko ili neko drugo usmjerenje? Tu možemo pripomenuti i eventualni utjecaj sponzora na autorove stavove.
• Koje su informacije dostupne na stranicama i koliko se razlikuju od drugih publikacija? Ukoliko odskaču, potrebno je promisliti koji je razlog tome.

Sadržajnost. Kod sadržajnosti valja provjeriti koliko se neka tema na internet stranici proučava u dubinu. To opet ovisi o publici kojoj su sadržaji namijenjeni (stručna ili obična javnost). Ovisno o namjeni, autori prilagođavaju i stil pisanja (stručna i znanstvena terminologija).

Funkcionalnost. U nedostatku boljeg izraza koji bi objedinio dizajn, strukturu i lakoću korištenja određene internet stranice, govorit ćemo o kriteriju funkcionalnosti. Konsenzus o postojećim web standardima prosječnom korisniku ili povjesničaru u ovom slučaju nije toliko važan koliko su mu važni detalji koji olakšavaju rad sa stranicom. Dizajn stranice trebao bi biti uravnotežen tako da neki dodatni sadržaji poput videa, reklama i sličnih ne ometaju nesmetano čitanje. Na stranicama s dobrom strukturom lako je odrediti naslove, podnaslove, fusnote ili bilješke. Na takvim stranica ne bi trebao biti problem pronaći autore ili njihove kontakt podatke. Kako bi se lakše koristile, veće stranice nužno bi trebale imati istaknuti sadržaj ili tzv. site map (mapu stranice). Ovdje bismo mogli uvrstiti i datiranje stranica, iako ono za povijesne teme nije od prevelike važnosti, ali može biti pokazatelj o tome vodi li autor brigu o relevantnosti podataka u slučaju novih otkrića.

Primjerenost. Posljednji kriterij u vrjednovanju internet stranice mora se primijeniti u slučaju kada se analizira njezino korištenje u nastavi u osnovnoj i srednjoj školi. Prije nego određenu internet stranicu preporuči svojim učenicima, nastavnik bi trebao cijelu stranicu vrjednovati po gornjim kriterijima te tako steći cjeloviti uvid u sve njezine aspekte. Stradling upozorava da „većina materijala krajnje je selektivna, a dio je stavljen na internet kako bi hotimice širio dezinformacije ili vršio promidžbu određene ideje ili političke skupine.“[9] Korištenje interneta kao suvremenog nastavnog sredstva u nastavi na hrvatskim prostorima još je uvijek novina, iako sam internet to više nije. Više od 50% hrvatskog pučanstva ima pristup internetu, ali problem oko uvođenja sadržaja s interneta u nastavu nije vezan uz tehnologiju nego uz sadržaje koje internet nudi. Nažalost, zamjećuje se pozamašan nedostatak kvalitetnih povijesnih sadržaja na hrvatskom internetu. Sadržaji na stranim jezicima zastupljeniji su, ali se kao takvi ne smiju koristiti u našim školama. Ako bi se poradilo na suradnji nastavnika povijesti i nastavnika stranih jezika, mogla bi se primjerice kombinirati nastava na prevođenju i analizi povijesnih tekstova na stranim jezicima preuzetih s interneta. Naravno, takva suradnja mogla bi se ostvariti u srednjim školama i za učenike kojima je određeni jezik bio prvi strani jezik, dakle onaj koji su učili od nižih razreda osnovne škole (uz pretpostavku da su ga dobro usvojili). Internet kao nastavno sredstvo u hrvatskoj stručnoj literaturi gotovo je nezastupljen i tek se očekuju prvi koraci ili istraživanja glede njegovog korištenja. Neophodno je spomenuti da je Stradling u „Nastavi europske povijesti 20. stoljeća“ u 12. poglavlju „Uporaba novih tehnologija: povijest na internetu“ istaknuo osnovne smjernice korištenja kao i prijedloge za nastavnike povijesti.

Zaključak

U stjecanju digitalne pismenosti povjesničari moraju obratiti pozornost na vrjednovanje sadržaja pronađenih na internetu. Kako bi vrjednovanje bilo što kvalitetnije, potrebno je usvojiti osnovne kriterije vrjednovanja: vjerodostojnost, točnost, objektivnost, sadržajnost, funkcionalnost te primjerenost za nastavu.

Literatura

1. Barker, J. (2007) Evaluating Web Pages: Techniques to Apply & Questions to Ask“. Dostupno na:  http://www.lib.berkeley.edu/TeachingLib/Guides/Internet/Evaluate.html [21. prosinca 2010.]
2. Beck, S. E. (2009) The Good, The Bad and The Ugly, or Why It’s a Good Idea to Evaluate Web Sources. Dostupno na: http://lib.nmsu.edu/instruction/eval.html [21. prosinca 2010.]
3. Kirk, E.E. (1996) Evaluating Information Found on the Internet. Dostupno na: http://www.library.jhu.edu/researchhelp/general/evaluating/index.html [21. prosinca 2010.]
4. Mandić, S. (2008) Kompjuterizacija i istoriografija 1995-2005. Beograd:
5. Piper, P. S. (2000) Better read that again: Web hoaxes and misinformation. Searcher, 8 (8). Dostupno na: http://www.infotoday.com/searcher/sep00/piper.htm [21. prosinca 2010.]
6. Stradling, R. (2003) Nastava europske povijesti 20. stoljeća. Zagreb: Srednja Europa
7. Tilman, H. N. (2003) Evaluating Quality on the Net.  Dostupno na: http://www.hopetillman.com/findqual.html [20. prosinca 2010.]
8. Vrkić Dimić, J. (2010) Utjecaj uporabe računala na praksu učenja i poučavanja. Disertacija. Zagreb: Filozofski fakultet
9. Vučina, Ž. (2006) Pretraživanje i vrednovanje informacija na internetu. Zagreb: Carnet. Dostupno na: http://edu-udzbenik.carnet.hr/2/ [20. prosinca 2010.]

---

[1] BBC je 2002. godine izvijestio da je od 1975. do 2002. godine prodano više od milijardu osobnih računala te da se predviđa da će ta brojka 2008. godine biti preko dvije milijarde. Computers reach one billion mark, Dostupno na: http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/2077986.stm [30.12.2010.]

[2] Internet usage statistics. Dostupno na: http://www.internetworldstats.com/stats.htm [14.12.2010.]

[3] December 2010 Web Server Survey. URL: http://news.netcraft.com/archives/2010/12/01/december-2010-web-server-survey.html [14.12.2010.]

[4] We knew the web was big…. Dostupno na: http://googleblog.blogspot.com/2008/07/we-knew-web-was-big.html [14.12.2010.]

[5] Prema statistici o zastupljenosti jezika na internetu u najčešćih deset spadaju redom: engleski (27,3% korisnika od ukupnog broja korisnika interneta), kineski (22,6%), španjolski, japanski, portugalski, njemački, arapski, francuski, ruski i korejski. Izvor: „INTERNET WORLD USERS BY LANGUAGE“, URL: http://www.internetworldstats.com/stats7.htm (pristupano  14.12.2010.)

[6] Lovšin, P., „Žaljiva potegavščina anonimnih obritih glav“, 20.12.2010., URL: http://www.dnevnik.si/novice/aktualne_zgodbe/1042411413 (pristupano  20.12.2010.)

[7] Ukoliko na prvi pogled i nije vidljivo tko je vlasnik određene URL domene, provjerom tzv. whois podataka lako se može utvrditi tko je vlasnik određene domene. U Hrvatskoj se ti podaci mogu pretražiti na www.dns.hr

[8] Digitalni arhiv hrvatskih mrežnih publikacija dostupan je na adresi http://damp.nsk.hr/

[9] Stradling, R. (2003) Nastava europske povijesti 20. stoljeća. str. 170