Kod procjene vjerodostojnosti neke literature ili izvora veliki značaj ima podatak tko je izdavač. Skloni smo manje vjerovati nekoj internetskoj stranici nego recimo nekom institutu koji istražuje prošle događaje. No, možemo li tako uvijek vjerovati izdanjima instituta?
U listopadu se nastavlja turneja edukativnih radionica u projektu EU Educa. Projekt provodi Fakultet za političke znanosti uz partnerstvo s Udrugom za edukaciju i promicanje ljudskih prava. Prva je radionica održana u Zagrebu tijekom ožujka ove godine. Gradovi koji slijede su Rijeka (3.10.), Osijek (10.10.) i Split (17.10.).
Internet je nepresušni izvor znanja. To je nepobitna činjenica. Međutim sve je upitnije tko je autor tih izvora znanja. Neću ulaziti u razne kategorije materijala koji su dostupni na Internetu već ću se samo zadržati na nekoliko posljednjih primjera krivog predstavljanja povijesnih materijala. Redovito pratim razne stranice jer se pojavljuje sve više digitaliziranih materijala iz
Na satu povijesti Miljenka Hajdarovića u Srednjoj školi Čakovec učenici antičku Grčku i hrvatske vladare uče kreiranjem njihovih života u online izdanju.
Mala zanimljivost s jedne lokalne Fejs grupe – kopiram: “Martina je obrisala svoj oglas o poslu nakon samo 15 minuta. Baš kad sam htio objaviti ovaj komentar (podaci prema njihovom financijskom izvjestaju): “The total commissions paid out by Karatbars in 2013. It was $4,821,416. Euros or $7,405,926. Canadian Dollars . If you divide this amount
Količina informacija dostupnih na internetu je ogromna i svakim se danom povećava. Prema podacima iz travnja 2014. godine na raspolaganju imamo oko 155 milijuna web stranica. Taj se broj stalno mijenja jer se neke stranice gase dok se nove stvaraju. Eric Schmidt, izvršni direktor Googlea, procjenjuje da je na internetu oko 5 milijuna terabyta podataka