Rimska republika je tijekom 1. st. pr. Kr. bila u velikim problemima zbog građanskim sukobima. Najveći je problem bio u velikim razlikama u bogatstvu između rimskih građana. Najveći ustanak robova na području Italije započeo je 73. g. pr. Kr.

Predvodilo ga je sedamdesetak gladijatora iz gladijatorske škole grada Kapue. Nakon što su savladali čuvare uspjeli su pobjeći na obronke Vezuva. Na čelu ustanka bio je Spartak, Tračanin porijeklom, libertin (slobodnjak) učitelj mačevanja u gladijatorskoj školi. Detalje o gladijatorima možete pročitati na sljedećem linku.

U početku ustanici su pljačkali okolna imanja. No, kako ustanicima pritječu novi robovi, kao i propali seljaci iz Kampanje, njihovi apetiti su porasli. U početku rimske vlasti u ustanku ne vide veliku opasnost i poslan je pretor Publije Varinije sa zadatkom da ih suzbije. Nepripremljeni Varinije oživljava poraz u neočekivanom noćnom napadu pobunjenika.

Spartak nakon toga želi povesti robove (sada već njih desetine tisuća) preko sjevera Italije u svoju domovinu Trakiju, a njegov dozapovjednik Kriks ih želi povesti u napad na Rim. Dolazi do podjele vojske na Kriksovu i Spartakovu. Većina te vojske su ipak bili neuki seljaci, koji su od bivših gladijatora dobili ponešto obuke u baratanju oružjem.

Senat 72. g. pr. Kr. šalje protiv robova dva konzula. U Apuliji je potučen Kriksov odred i Kriks je ubijen. Spartak kod Mutine (Modene) pobjeđuje rimsku vojsku odakle kreće u Picenonu gdje tuče vojske oba konzula. S dobro organiziranom, brojnom i discipliniranom vojskom Spartak sada želi krenuti na Rim. Senat ovlašćuje pretora Marka Lucija Krasa za borbu protiv Spartaka. Spartak ipak odustaje od pohoda na Rim i kreće na jug Italije sa željom da prebaci vojsku na Siciliju, no to ne uspijeva. Namjeravajući se prebaciti u Grčku, Spartak se odvaja od svoja dva zapovjednika Ganika i Kasta i to iskorištava Kras. Početkom 71. g. pr. Kr. Kras je uspio izolirati i okružiti robove u Kalabriji. Spartak je probio obruč i bježao prema Brindisiju gdje mu je put kod rijeke Silarus presjekao Pompej. U toj je bitci Spartak vjerojatno ubijen.

Konačno, nakon što su ga drugovi ostavili, on (Spartacus) je ostao sam, okružen mnogim neprijateljima, još se uvijek branio kada su ga sasjekli.

Plutarh

Spartak je ranjen kopljem u bedro pao na koljeno, držao je štit pred sobom i tako se suprotstavio velikom broju neprijatelja koji su ga opkolili i ubili.

Apijan

Spartakovo tijelo nije pronađeno. Njegovi su suborci (njih oko 6.600) razapeti na križ duž Apijske ceste (via Appia) od Brundisija prema Rimu.