Parne lokomotive su već više od dvjesto godina u upotrebi i u nekim državama će još dugo prevoziti putnike i robu. Prvi pokušaji izrade lokomotive na parni pogon sežu u kraj XVIII. i početak XIX. stoljeća. Kako bi pojasnili razvoj lokomotive moramo pojasniti i opseg potreba zbog kojih je došlo do razvoja lokomotiva. vrijedan izvor za ovaj članak je bio serijal članaka u online izdanju novina „The Northern Echo“ koje su uz kritički osvrt prenosile tadašnje novinske natpise.

Od tračnica do lokomotive

Engleska je bila zemlja rane industrijalizacije i zbog distribucije robe morali su izgraditi pouzdanu i brzu prometnu mrežu. Uobičajeno su se za vuču koristili teretni konji. Problem kod vuče su neuređene ceste koje su često za lošijeg vremena postajale blatnjave kaljuže. Kako bi olakšali i ubrzali transport počeli su graditi tzv. „tramroads“ – ceste sa umetnutim drvenim pragovima po kojima su kotači lakše prolazili. Kasnije su uz ili umjesto drva počeli koristiti metalne podloge vrlo slične današnjim tračnicama. Takvi su putevi omogućili da samo jedan konj preveze tonu ugljena na udaljenost od oko 15 kilometara dnevno.

Cijeli članak je prebačen na Clionaut Akademiju.