Razdoblje helenizma (helenističke kulture) počelo je širenjem vlasti Aleksandra III. (poznatijeg kao Veliki ili Makedonski), za završila je 30. g. pr. Kr. rimskim osvajanjem posljednje helenističke države. Pojam helenizam podrazumijeva širenje grčke kulture i jezika na Istok. Ujedno podrazumijeva promjenu grčke kulture i njeno mješanje s utjecajima istočnjačkih kultura s kojima su Grci došli u dodir.
Helenistički polis na Istoku imao je administrativnu strukturu klasičnog grčkog polisa. Bule, demos (narodna skupština) i magistrati (arhonti i dr.) životarili su u polisu kontrolirani od kraljevskog namjesnika (epistates). Seljačke mase starosjedilaca (laos) obrađivale su zemlju: zemlju u dvorskom vlasništu (basilike chora – kraljevska zemlja) i zemlju u osobnom vlasništvu. Osim toga obrađivali su i onu zemlju koju je kralj ustupao gradovima (politike chora), hramovima (hiera ge), velikašima (ge en doreia – darovana zemlja) i vojnim zajednicama (kleruchike ge) ako je sami vojnici nisu obrađivali. U Egiptu je bilo malo polisa, dok ih je u državi Seleukida bilo mnogo.
Agrarnu i obrtničku privredu na Istoku unaprijedili su grčki privredni stručnjaci. Aleksandrov novac se u velikim količinama kovao na mnogo mjesta u carstvu. Taj je novac kolao dugo, više od stotinu godina nakon Aleksandrove smrti. Novac je odgovarao vrijednosti zlata, srebra ili bakra od kojeg se kovao. Egipat nije kovao novac prije helenističke epohe. Atenska srebrna tetradrahma je svojom veličinom i težinom bila najpouzdanije novčano sredstvo.
U tristogodišnjem helenizmu izrazite su dvije kulturne podepohe: starija u kojoj su stvorena najbrojnija i najbolja djela književnosti i umjetnosti – u prilikama samostalnih grčko-makedonskih država – i druga, mlađa, u prilikama rimske okupacije. Grčki jezik zvan koine upotrebljavaju mnogi Azijati. Jedan jezik i jednak odgoj stvaraju istu kulturu u svim gradovima ekumene. Viši slojevi u Rimu i nekim krajevima Azije drže da je grčka kultura potrebna svakom obrazovanom čovjeku.
Helenistička književnost
Helenističku kulturu predstvalja na prvom mjestu književnost. Jezik helenističkih umjetnika bio je koine dialektos (jonsko – antički dijelekt).
Helenistički su pjesnici njegovali stare ali i uvodili nove poetske rodove. Istakla se Plejada, grupa od sedam tragika (važniji Likofron). Helenistička se tragedija nije mogla mjeriti po vrijednosti s klasičnom. Nova antička komedija cvjetala je baš u ovo doba. Predstavnici su komediografije: Filemon i Meandar. Najbolji je ep ostavio Apolonije Rodski. Apolonije u svom epu Argonautika oponaša Homera. Umjesto drame i epova, više se njegovala lakša poezija kojo su pjesnici bili dorasli. Pjevale su se elegije (ljubavne i mitološke), himne (religiozne i profane), pjesme u jampskim i drugim stopama, stihovi ljubavnog, poučnog, satiričkog, zabavnog i drugog sadržaja. Omiljene su bile bukolike ili pastirske pjesme u kojima su učeni pjesnici u formi dijaloga pastira alegorijski izražavali svoje misli, politička i druga raspoloženja. Pjevao se mim, duhovit monolog ili dijalog. Popularan je bio epigram, kratak pjesnički sastav u obliku koncizna natpisa, raznovrsna sadržaja, često duhovit ili poučan. Najveći su pjesnici Kalimah i Teokrit.
Helenistička je proza bila vrlo raznovrsna. Pisale su se pripovjetke i druge beletrističke stvari. Sastavljali su se leksikoni i gramatike, pisale književne kritike i antologije. Kalimah je sastavio veliku povijest grčke književnosti.
Helenistička filozofija
Filozofija je bila princip stvarne životne djelatnosti. Platonovi su sljedbenici osnovali Srednju akademiju (predstavnik Arkesilas) pa Novu akademiju (predstavnik Karnead). Aristotelovi sljedbenici (peripatetici) istakli su se na raznim područjima. Važniji su: Straton, Teofrast, Eudem i Dikearh.
Nastale su i druge filozofske škole. Skeptici (osnivač Piron) držali su da nije moguća potpuna spoznaja objektivne istine. Kinici, sljedbenici Antistena i Diogena, prezirali su od društvene konvencionalnosti. Stoicizam je filozofsko učenje kojeg je utemeljio Zenon. Prvaci u filozofskoj stoi uz Zenona su bili Krizip i Kleant. Bavili su se logikom, poetikom, retorikom i fizikom. Etika im je bila najvažnija. Vrlina je sama sebi plaća. Uzdrži se željenog, a podnesi ono što ne bi želio – ako treba. Te i neke druge stoičke maksime bliske su kršćanskim.
Kozmopolizam i postavke o jednakosti ljudi zauzimaju eminentno mjesto u povijesti razvitka napredne društvene misli. Epikur je izlagao učenicima u svome vrtu u Ateni. Od njegovih mnogobrojnih spisa sačuvani su samo neki fragmenti. Rimski pjesnik Lukrecije iznio je njegovo učenje u spjevu De rerum natura. Ne vjeruje u djelovanje bogova u stvaranju i održavanju svijeta. Naš je duh sastavljen od materijalnih atoma, smrtan kao i tijelo. Ljudska se sreća sastoji u zadovoljenju prirodnih potreba. Njegovi učenici su zastupali hedonizam, dok je on davao prednost zadovoljenju intelektualnih težnji. Bio je kozmopolit, za humanost, bratstvo i prijateljstvo među ljudima.
Matematika i prirodoslovlje
Euklid, osnivač aleksandrijske matematičke škole, sistematizirao je dotad poznato znanje iz matematike i iznio ga u djelu Stoicheia (Elementi) u 13 knjiga. To je djelo sačuvano, a služilo je kao udžbenik tijekom stoljeća.
Arhimed je u matematiku uveo sistem znakova podesnih za označivanje brojeva. Utvrdio je približan odnos dijametra i opsega kruga (kasnije ¶ – pi), dao temelje stereometrije sferičkih tijela i statike. Pronašao zakon o specifičnoj težini tijela (Heureka!). Primjenio je svoje znanje u ratnoj tehnici. Ubijen je od rimskog vojnika 212. u Sirakuzi.
Erastoten iz Kirene (275-195.) je osnivač znanstvene geografije i povijesne kronologije. U svom glavnom djelu Geographika napisao je povijest geografije, teoriju o obliku Zemlje (izračunao opseg), dao topografiju s kartom (uveo paralele i meridijane) i etnografski pregled.
Aristarh dovodi kozmografska – kozmološka istraživanja do solidnog znanstvenog rezultata. Heraklid Pontski je utvrdio da se Zemlja okreće oko svoje osi, a Aristarh je ustanovio da se kreće oko Sunca. Hiparh iz Nikeje je najglasovitiji antički astronom. Približno je izračunao udaljenosti Zemlja – Mjesec – Sunce i sastavio je prvi atlas neba registrirajući oko tisuću zvijezda, prikazavši putanju Sunca i Mjeseca.
Zoolozi i botaničari su imali odlične uvjete za rad. U Aleksandriji je osnovan prvi zoološki vrt. Medicina je također mnogo napredovala. Herofil i Erasistrat su osnovali naučnu anatomiju i fiziologiju. Mnogo toga se otkrilo o srcu, arterijama i venama, o probavi. Kralj Ptolomej Filadelf je davao i žive osuđenike za vivisekciju.
Umjetnost i zanatstvo
Urbanizam, kojemu je udario temelje Hipodam u 5. st., u helenističko doba je došao do punog izražaja. Neki novi ali i stari obnovljeni gradovi gradili su se prema urbanističkim planovima. Helenistički grad je imao pravilne ulice koje su se sijekle pod pravim kutom. Dvije glavne ulice sjekle su se u središtu grada gdje se nalazio trg, agorá, s reprezentativnim zgradama.
Sagrađeno je nekoliko velebnih hramova: Didymeion kod Mileta, Olympieion (Zeusov hram u Ateni) počeo se graditi u Pizistatovo doba, a bit će završen 131. g., Artemision u Magneziji i dr.
Arsinoeion, hram cilindrične osnove koji je podigla na Samotraki kraljica Arsinoe (3. st. pr. Kr.), bio je uzor kasnijim rimskim rotondama. Među sakralnim objektima osobito se isticao Pergamski oltar iz 3. stoljeća, podignut u čast Zeusa i Atene u povodu pobjede Pergama nad Galatima.
Helenistički su kipari bili pod jakim utjecajem velikih majstora IV. stoljeća Praksitela, Skopasa i Lizipa. Božice i bogovi su dobivali novi lik. Božice su profanizirane (Praksitel se prvi usudio svući božicu). Kipari su bili neumorni u traženju novog i zanimljivog. Znamenitiji su spomenici helenističkog kiparstva Afrodita Milska, Nika Samotraka, Tihe iz Antiohije, Posejdon s Mila. Znameniti su i neki spomenici pergamske, azijske, aleksandrijske i rodske skupine.
Pergam je bio ukrašen velebnim spomenicima. Sačuvani su fragmenti sa dva velika friza Pergamskog oltara (sad u Berlinu). Mnogi drugi spomenici su poznati po rimskim kopijama. Osim Pergama i neki drugi maloazijski gradovi bili su bogati spomenicima. Ukrašavanju glavnog gradskog hrama posvećivala se posebna pažnja. Rodska skulptura je dala znamenita djela. Rodskog su porijekla dvije proslavljene skupine Laokoont i Farneski bik.
Gliptika je vještina urezivanja sitnih ornamenata u dragom kamenju ili u drugom prikladnom materijalu. Gliptički obrađen kamen nazivamo gemom. Kameja je kamen s ornamentom u pravom konveksnom reljefu. Klasični Grci usavršili su gliptiku. Najstariji poznati majstor je Teodoros koji je na Samu izradio tiraninu Polikratu prsten s pečatom od smaragda. U helenističko doba je poznat Pirgoteles, koji je izradio pečat Aleksandra Velikog.
Među malobrojnim sačuvanim kamejama najznamenitija je tzv. Tazza Farnese, okrugli oniks (promjer 20 cm) u napuljskom Narodnom muzeju, gliptički obrađen s dvije strane. Na jednoj strani izrađena je Gorgona, a na drugoj alegorička predodžba Nila i plodnosti egipatske zemlje.
Geme su u većini pričvršćene na prstenje. Neke od njih služile su kao pečati. Druge su se stavljale na naušnice, ogrlice, na odjeću, obuću i luksuzne predmete svake vrste. Veoma skupocjene bile su vaze od dragog kamenja gliptički ukrašene.
Mozaik je slika izrađena sastavljanjem raznobojnih kamenčića, komadića staklene paste ili drugog raznobojnog materijala. Komadići od kojih se slika sastavlja pričvršćuju se za podlogu na podu, zidovima, stropovima i drugdje. Najstariji mozaik sačuvan na grčkom tlu je primitivan rad od crnog i bijelog šljunka iz VI. stoljeća pr.Kr. nađen u Delfima. Najstariji razvijeni mozaik nađen je u ruševinama grada Motyja na zapadnoj Siciliji iz kraja V. stoljeća. Helenizam je doba klasičnog mozaika. Dvorane kraljevskih dvorova i kuća bogataša ukrašavale su se svakovrsnim mozaicima. Originalnih helenističkih mozaika sačuvalo se relativno malo a i to u fragmentima. Najvredniji su oni iz Pergama.
Komentiraj