Ignac Mihalec je poput drugih Međimuraca unovačen u austro-ugarsku vojsku i poslan na istočno bojište gdje je već 1914. godine zarobljen. U zarobljeništvu je proveo šest godina i za to je vrijeme napisao pjesmu “Šest let mi je minulo”. 1920. godine se vratio u rodni Dekanovec na veliko iznenađenje mještana i supruge. Izvor podataka je Željko Žerjav, Ignacov praunuk.

Šest let mi je minulo
Nisam bil v Međimurju
Bil sam v ruskoj zemlici
šest let vek vu žalosti

Mrzli vetrič zima je
saki ftiček smrzel je
ki god vu ju doleti
nebre nit popevati

V noči mi se sejalo
da sam bil v Međimurju
v jutro sam se prebudil
i zdaj sam v Rusiji bil

Ne daj vam Bog probati
niti vam doživeti
ne daj vam Bog probati
to tožnu Sibiriju

Božeku se molila
moja stara majčica
k sebi me dozivala
z mojega Međimurja

Živ mi dojdi sinek moj
dojdi k svoji dečici
kaj se ne bom plakala
kak za tvega japeka
kak za našeg dedeka
ki spi v ruski zemlici