U 21. stoljeću uobičajeno je da se dnevnici na razne načine pišu na internetu i da ih često mogu čitati svi surferi. Prije računalne revolucije dnevnici su bili puno intimniji i skrivali su tajne svojih vlasnika. Nedugo nakon završetka Drugog svjetskog rata Otto Frank objavio je knjigu Het Achterhuis. Taj naslov na hrvatskom jeziku znači nešto poput “kuća u pozadini”, a naši izdavači koriste “Tajno sklonište”. Riječi negove kćeri Anne postale su popularne tek nakon američke ekranizacije u filmu The Diary of Anne Frank snimljene 1959. godine. Od tada je Dnevnik Anne Frank preveden na više od šezdeset jezika, njen se lik pojavio u desetak filmova i na bezbroj internet stranica. U Hrvatskoj se Dnevnik Anne Frank čita kao školska lektira. U nastavku članka možete pročitati biografiju Anne Frank, komentar dnevnika, isječke iz dnevnika, preporučene linkove i popis izvora za ovaj članak.

Priča o Anni Frank i njenoj obitelji

Otto Frank (stoji u sredini) kao vojnik u Prvom svjetskom ratu

Otto Frank bio je uvjeren da kao građanin Njemačke mora odraditi svoju dužnost u obrani domovine. Sudjelovao je u Prvom svjetskom ratu i napredovao do čina poručnika. U ratu je sudjelovao i njegov brat. Nakon rata radio je u banci što mu je osiguralo relativno ugodan život. 1925. godine oženio je Edith Hollander. Sljedeće godine rodila im se prva kćer Margot Betti, a 12. lipnja 1929. rođena je Annelies Marie (poznatija kao Anne). Obitelj je živjela u Frankfurtu na Majni. Premda su bili Židovi rijetko su sudjelovali u vjerskim svećanostima i prije svega su se smatrali Nijemcima.

Vjenčanje – Otto Frank i Edith Hollander

Krizom u Vajmarskoj Njemačkoj ekstremno desne i lijeve političke ideje sve više dobivaju na značaju i na izborima. Jedna od ideoloških osnova Nacističke stranke bila je i antisemitizam. Židovi su prema njihovoj zamisli bili krivi za sva zla koja su zadesila Njemačku. Optuživali su ih i za izdaju u Prvom svjetskom ratu premda je nekoliko desetina tisuća njemačkih Židova sudjelovalo na njemačkoj strani. Hitler je 1933. godine postao njemački premijer i počeo je kreirati rasnu politiku i zakone. Nacistima kao rasnim čistuncima je miješani brak Njemice i Židova bio posebna sramota. Otto Frank je shvaćao opasnost i osjetio se izdanim. Uz pomoć prijatelja počinje se pripremati za napuštanje Njemačke.

Preseljenjem u Amsterdam Otto je vodio tvrtku Opecta, koja je proizvodila želatinu za marmelade. Obitelj Frank je vodila normalan život, a kćeri su krenule u školu i vrtić. Život im je ponovno izgledao kao i drugim građanima Nizozemske.

Situacija se preokrenula nakon što je Hitler u svibnju 1940. godine okupirao Nizozemsku. Uvedeni su rasni zakoni koji su postepeno otežali život Židovima. Otto je znao o kakvoj se opasnosti radi i nastojao je pronaći nova rješenja za svoju obitelj. Neuspješno je pokušavao naći izlaz u Španjolsku, SAD ili Kubu. U dogovoru sa suprugom počeli su raditi na pripremi skrovišta u Amsterdamu. U lipnju 1942. godine Margot prima poziv za radni kamp u Njemačkoj. Cijeloj obitelji prijeti uhićenje ukoliko se ne javi. Tada je “Tajno skrovište” već bilo pripremljeno za prihvat obitelji Frank i obitelji van Pels.

Položaj kuće u kojoj je djelovala tvrtka Opecta, a kasnije je njeno potkrovlje služilo kao tajno skrovište

Tajno skrovište se nalazilo u napuštenom potkrovlju tvrtke u kojoj su radili Frank i von Pels. Ulaz je sakrivala velika pomična polica za knjige. Obitelji su ušle u skrovište 6. srpnja 1942 godine. U sklonište je ušla obitelj Frank (Otto, Edith, Margot, Anne) i obitelj von Pels (Hermann, Auguste i njihov sin Peter). Posljednji je ušao obiteljski prijatelj, zubar Fritz Pfeffer. Pomagali su im Miep Gies, Johannes Kleiman, Victor Kugler i Bep Voskuijl. Oni su se brinuli da sakriveni dobiju namirnice, odjeću i sve drugo što im je bilo potrebno.

Stanovnici tajnoga skrovišta – obitelj Frank, obitelj von Pels i Fritz Pfeffer.

U sljedećih nekoliko godina ta je osmorka zajedno živjela, zajedno disala. Morali su se priviknuti na nedostatke i iritirajuće navike drugih. Morali su se boriti sa tri tinejđera koji su odrastali. Posebno su morali paziti da se danju ne čuju nikakvi zvuci iz njihovog skloništa kako ih radnici i susjedi ne bi čuli. Noću su morali paziti da ih nikakvo svjetlo ne izda. U velikim su problemima bili i njihovi pomagaći koji su svim silama trudili da ih redovito ospkrbe sa potrebnim stvarima.

Vrijeme su trošili uglavnom na čitanje i praćenje novosti na radiju. Od svojih pomagaća su doznali da nacisti provode mnogo racija i otkrivene Židove deportiraju na istok Europe. Pretpostavljali su da ih tamo ubijaju. Živjeli su u velikom strahu da ne budu otkriveni. Veliku im je radosto donijela informacija da su se saveznici iskrcali u Normandiji i da napreduju prema njima. Vjerovali su da će uskoro biti opet slobodni.

4. kolovoz 1944. godine je bio sudbonosni. Ispred njihove zgrade zastao je automobil iz kojeg su iskočili njemački SD časnik i trojica nizozemskih policajaca. Dugo vremena smatralo se da su bili izdani, a najnovije istraživanje Kuće Anne Frank iz 2016. godine donosi malo drukčiju perspektivu. Vrlo je vjerojatno da je pretres zgrade izvršen radi sumnje u ilegalne radnje oko lažiranja kupona za hranu (racije) te da je tom prilikom pronađeno i tajno skrovište. Posljednji unos koji je Anne zapisala u svoj dnevnik potražite na ovoj poveznici.

Prvo su zatvoreni u amsterdamski zatvor, a zatim u rujnu deportirani u logore na istoku. Destinacije su bile Bergen-Belsen i Auschwitz.

“Nikad neću zaboraviti trenutak kada smo sedamnaestogodišnji Peter van Pels vidjeli grupu odabranih ljudi. Peterov otac je bio jedan od njih. Dva sata kasnije ugledali smo kolica s njihovom odjećom.”

Otto Frank je nakon rata napisao

Anne i Margot umrle su u veljači 1945. od tifusa i neishranjenosti u logoru Bergen-Belsen. Majka je umrla u Auschwitzu također od tifusa, a jedino je otac doživo oslobađanje 27. siječnja 1945. Peter van Pels je umro u Mathausenu 4. svibnja 1945. od iscrpljenosti. Otto Frank se vratio u Amsterdam 3. lipnja 1945. godine. Već na putu kući doznao je za smrt žene, ali je u nadi ispitivao preživjele logoraše u potrazi za kćerima. 18. srpnja preživjele sestre Brilleslijper potvrdile su mu smrt Margot i Anne.

O dnevniku

Anna Frank je za svoj trinaesti rođendan dobila dnevnik. Prvi je unos upisala u nedjelju, 14. lipnja 1942. godine, a posljednji u utorak 1. kolovoza 1944. godine. U unosima piše o stanju u Nizozemskoj, skrovištu, ljudima s kojima se skriva, nevoljama, strahovima, ljubavi i tuzi. Svaki unos ustvari predstavlja pismo – počinje rječima “Draga Kitty”, a završava s “Tvoja Ana”. Anna je željela postati spisateljica i 1944. godine je promijenila većinu prvobitnih unosa. Verziju koju mi čitamo je nakon rata sastavio njen otac i naziva se verzija “C”. Prva verzija je bila “A”, a verziju koju je Anna preradila nazivamo “B”.

Otto Frank dugo vremena nije imao snage pročitati dnevnik, a po prvom čitanju je uvidio da je njegova kćer imala talenta za pisanje. Pripremio je dnevnik za objavljivanje, ali je pritom izdvojio neke dijelove koji su bili preintimne naravi. Objavom dnevnika ostvario je želju svoje kćeri koja se baviti pisanjem.

Zanimljivosti

Kuća u kojoj su se skrivali je 1960. godine postala Muzej Ane Frank.

Dugo godina Dnevnik Ane Frank bio je pod povećalom istraživača zbog optužbi da je falsifikat. Anne je usavršavala svoje pisanje i stilski ga je dorađivala. Dio dnevnika koji sadrži iznimno osobna promišljanja o vlastitom tijelu i seksualnosti otac nije htio objaviti pa ih je izostavio. U njemačkome izdanju smanjene su protunjemačke tenzije. Tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća postojale su tvrdnje da dio dnevnika dopisan nakon 1951. zbog vrste kemijske olovke (tinte) kojom je pisan. Te su tvrdnje konačno odbačene nakon ponovljenog testiranja 1986. godine.

Istraživač židovske prošlosti otkrio je 2005. godine pisma u kojima Otto Frank, Anin otac, 1941. godine neuspješno traži mogućnosti bijega iz Amsterdama. U osamdesetak pisama traži mogućnosti bijega preko Pariza, Španjolske, SAD i Kube. Dokumenti će se javno predstaviti u veljači 2007. godine.

Literatura

  1. Dnevnik Ane Frank, Mladost, Zagreb, 1991.
  2. Letters from Anne Frank’s father surface (26.01.2007.) – http://news.yahoo.com/s/afp/20070125/en_afp/usnaziannefrank_070125102207
  3. Anne Frank (26.01.2007.) – http://www.kirjasto.sci.fi/annefran.htm
  4. Das “Tagebuch der Anne Frank” sei eine Fälschung (27.01.2007.) – http://www.gazette.de/Archiv/Gazette-Dezember2002/Beduerftig06.html
  5. Anne Frank (27.01.2007.) – http://en.wikipedia.org/wiki/Anne_Frank
  6. Anne Frank (27.01.2007.) – http://home.att.net/~texmextex/Anne_frank.htm
  7. Historical news and comment (27.01.2007.) – http://home.att.net/~texmextex/Anne_frank_supplement.htm 
  8. New perspective on Anne Frank’s arrest, URL: http://www.annefrank.org/en/News/News/2016/December/New-Perspective-on-Anne-Franks-Arrest/ [pristupano: 19.12.2016.]