Tomáš Fritta je rođen 22. siječnja 1941. godine u židovskoj obitelji. Njegov otac Bedřich (ponjemčeno Fritz Taussig) bio je cijenjen karikaturist i slikar u Pragu. Dolaskom nacista njihova je sudbina bila poput mnogih drugih Židova. Bedřich, majka Hansi i Tomáš su sa prvom grupom poslani u izgradnju geta Theresienstadt. Stara utvrda i vojarna za smještaj 7000 vojnika je tijekom rata postala dom za desetine tisuća zatvorenika (čak 53.000 u jednom naletu). Theresienstadt je nacistima služio i kao ogledni geto u koji su pustili delegate Crvenog križa. Naravno za tu su priliku obojali prostorije, 2/3 zatvorenika poslali u obližnje logore smrti, otovorili trgovinu i restoran, sastavili bend. U istom su logoru napravili poznate snimke zatvorenika kako igraju nogomet, kako uživaju u koncertu, pa čak i kako mali zatvorenici dobivaju drugu porciju marmelade.

Propagandni film o Theresienstadtu

Tomáš je postao politički zatvorenik F 172 i zahvaljujući tome što je njegov otac nacistima bio koristan radnik mogao je tu i tamo dobiti nekoliko kalorija više od ostalih. Otac je radio u grafičkom uredu tehničkog odjela geta (ponaviše na planiranju željezničke linije za geto). Zajedno je sa suradnicima koristio svaku priliku i bilježio svakodnevicu i strahote života u getu. Crtao je dolazak novih zatvorenika, gužve po sobama, žene na prisilnom radu, muškarce koji se mole pokriveni prugastim zatvoreničkim dekama. Te su slike zajedno sa drugim materijalima sakrili u dvostruki zid kako ih SS ne bi pronašao. Na taj su način, za razliku od autora, dočele oslobođenje. Dio materijala su pokušali krijumčariti iz geta i otkriveni su 17. srpnja 1944. godine. Obitelj Fritta sa prijateljima iz obitelji Haas prebačena je u Malu utvrdu. Bedřich Fritta i Leo Haas su krajem listopada prebačeni u Auschwitz. Bedřich je u logoru je obolio od teške dizenterije, te je umro od trovanja krvi 5. studenog 1944. godine. Haas je preživio nekoliko logora i marševa smrti, te se nakon rata vratio po preživjele u Theresienstadt. Hansi Fritta je uz fizičko oboljenje nakon odvođenja supruga nastradala i psihički, pa je brigu o malenom Tomašu po njenoj smrti preuzela obiteljska prijateljica Erna Haas. Obitelj Haas ga je nakon rata i posvojila. Živio je u Čehoslovačkoj, Izraelu i Njemačkoj, a danas živi u Pragu.

Iz logora ga se sjeća Marie Polakowa, koja je tamo bila zatvorena kao politička zatvorenica. O Tomašu kaže da je bio inteligentno i veselo dijete. Logorašice su mu od komada tkanina pravile lutke.

“Tomiček se veselio, mahao rukama i uzviknuo: “Imam toliko puno teta!”

Frittina sudbina je postala poznata nakon objave slikovnice “Tomašu za njegov treći rođendan”, koju mu je nacrtao i darovao otac 22.1.1944. godine. Na 50 slika prikazan je normalan život izvan logora, djelom edukativan i većim dijelom pun nade u budućnost.

Slikovnica je ostala zazidana u dvostruki zid i Haas je taj poklon za treći rođendan ponovno poklonio Tomašu za njegov 18. rođendan 1959. godine. Slikovnica je doživjela nekoliko reizdanja na više jezika. Yad Vashem je izradio i poseban materijal za edukaciju – sve slike su pretvorene u razglednice koje se mogu koristiti u nastavi.

Tomas Haas-Fritta i rabin Karol Sidon
B. Fritta: “Život u Terezinu 1943-1944″
“Marš židovske djece u Terezinu” Hassov crtež iz 1942.

Izvori: