Ratne operacije u Europi su završile 7. svibnja 1945. godine. General Alfred Jodl je u 2.41 sati potpisao bezuvjetnu kapitulaciju svih njemačkih snaga. U potpisanome dokumentu formulirano je da sva ratna djelovanja moraju prestati najkasnije do sljedećeg dana (8. svibnja) u 23.01 prema srednjeeuropskome vremenu. Sličan je dokument prema Sovjetima potpisao Wilhelm Keitel. Cijeli je svijet taj 8. svibanj 1945. proslavio kao dan pobjede u Europi (V-E day). No, nisu se sve njemačke snage prestale boriti. Nekoliko je jedinica nastavilo borbu većinom u pokušaju da pobjegnu Sovjetima i da se predaju zapadnim saveznicima. Jedna se njemačka postrojba predala tek u rujnu 1945. godine.
U tajnoj operaciji kodnog naziva Haudegen (haudegen je vrsta mača iz XVI. stoljeća koji ima dvostrano sječivo samo pri svom vrhu) jedinica njemačkih promatrača vremena (Wetterbeobachter) se iskrcala u arktičkom krugu oko 3200 kilometara od Berlina. Promatranje vremena uvijek igra važnu ulogu za sve vojske, a njemačke podmornice na Atlantiku su ovisile o meteorološkim informacijama.
U rujnu 1944. godine podmornica U-307 i opskrbni brod su dopremili ljude i zalihe za meteorološku postaju na otočju Svalbard. Stanica je izgrađena na fjordu Rijpfjord i od 5. rujna 1944. je njemačkome zrakoplovstvu i podmornicama odašiljala vrijedne informacije.
Najveće probleme zadavali su im polarni medvjedi i hladnoća (do -40 stupnjeva). Zalihe hrane imali su za 2 godine rada. Nakon što su se brod i podmornica vratili u norveške luke, posada na fjordu je ostala samo s malim čamcem na vesla. Bili su dobro pripremljeni za misiju jer su prethodnu zimu vježbali nešto egzotično. Trenirali su skijanje, spuštanje užetom, kretanje i borbe na brdovitom terenu, prvu pomoć ranjenicima, čupanje zubiju u slučaju zubobolje, amputaciju smrznutih ekstemiteta i dr. Vezist Siegfried Czapka, koji je tada imao 19 godina, o tom razdoblju kaže:
“Rat je tada bio u punom zamahu i ja sam želio – to ljudi danas više ne mogu razumijeti – biti dio toga.”
Pet puta dnevno su morali slati izvještaje o vremenu prema norveškoj bazi Tromsø. Jednom tjedno su dizali metereološki balon na 8000 metara uz pomoć vodika. Osim toga posla mladi vojnici imali su dovoljno vremena za istraživanje okolice i lov, a izgradili su i saunu.
Nakon predaje Njemačke njihova im je zapovjedna baza iz Norveške naredila da svu dokumentaciju i stanicu unište, ali nikoga nije bilo da ih preuzme i vrati kući. Nakon te posljednje zapovijedi uslijedila je radijska tišina. Naposlijetku su počeli slati radijske poruke na kanale Saveznika sve dok netko nije shvatio što se dogodilo. Iz Norveške je poslan brod za lov na tuljane. Brod je stigao do fjorda 4. rujna 1945. godine. Nijemci su ručali s posadom broda i tada je Wilhelm Dege predao svoj pištolj Luger kao znak predaje kapetanu norveškog broda.
Posljednja se njemačka postrojba predala skoro četiri mjeseca nakon predaje njemačkih snaga u Europi. Jedanaestero njemačkih vojnika vratilo se kućama u uništenu i podjeljenu zemlju. Poručnik Wilhelm Dege je 1954. napisao knjigu Wettertrupp Haudegen.
O posljednjim predajama Japanaca pročitajte ovaj članak.
Literatura:
- Frenzel, E. Die vergessenen Haudegen, Spiegel online, URL: http://www.spiegel.de/einestages/kriegsende-in-der-arktis-a-946659.html (pristupano: 24.4.2014.)
- Haudegen, URL: http://de.wikipedia.org/wiki/Haudegen (pristupano: 24.4.2014.)
- Kulke, U. Vergessen, verloren, verwirrt, URL: http://www.welt.de/print-welt/article363285/Vergessen-verloren-verwirrt.html (pristupano: 24.4.2014.)
- The Last German Surrender, URL: http://www.ww2-landmarkscout.com/2012/05/last-german-surrender.html (pristupano: 24.4.2014.)
Komentiraj