Giljotina se najviše naradila u vrijeme Francuske revolucije, ali se prestala koristiti tek relativno nedavno. Uz Francuze koristili su je Nijemci, Rusi, Belgijanci, Šveđani, Vijetnamci i još poneki. Osnovna ideja giljotine je da velika i teška oštrica padne s visine na svoju žrtvu te tako u jednom potezu ugasi život.

Posljednje legalno izvršenje smrtne kazne giljotinom u Europi i “zapadnome svijetu” izvedeno je 10. rujna 1977. godine. Hamida Djandoubi je 1974. godine svoju bivšu djevojku, dvadesetdvogodišnju Elisabeth Bousquet, oteo, sadistički mučio i naposljetku ubio. Sud ga je 25. veljače 1977. osudio na smrt i presuda je izvršena giljotinom u zatvoru Baumettes u Marseilleu. Djandoubi je bio posljednji pogubljeni osuđenik nad kojim je izvršena kazna prije što je Francuska 1981. godine ukinula smrtnu kaznu.

Nedavno je u SAD-u bilo političara koji su predlagali uvođenje giljotine za izvršenje smrtne kazne umjesto električne stolice. Giljotina se posljednjih par godina javila i kao sredstvo izvršenja samoubojstva.