Mnoge generacije, danas odraslih ljudi, koje su obrazovanje počele tijekom postojanja Jugoslavije sjećaju se današnjeg dana s određenom nostalgijom. Iako neki povezuju pionire s komunizmom ili imaju animozitet prema petokraci dan kad smo postali pioniri za svako dijete bio je poseban. Poseban po tome što je to za šestogodišnjake ili sedmogodišnjake bio još jedan veliki korak prema odrastanju. Prvo smo u rujnu krenuli u prvi razred, a onda je 29. studenoga bila velika svečanost (s kolačima, sendvičima i sokom na slamčicu) na kojoj smo postali članovi nekakve veće zajednice koja je za nas onda značila da smo još malo odrasliji. Na fotografiji su pioniri Područne škole Sivica s razrednicom (29.11.1986.).

Kako su nastali pioniri?

Nakon Oktobarske revolucije i nakon što su boljševici preuzeli vlast u Rusiji komunistička idelogija morala je prodrijeti u svaki dio društva. Stoga su 1918. osnovali Rusku ligu mladih komunista. Organizacija je 1922. g. preimenovana u Svesovjetski lenjinistički komunistički savez. Drugi naziv koji se udomaćio bio je Komsomol (pokrata od Kommunističeskij sojuz molodeži – Komunistički savez mladeži). Organizacija je ukinuta 1991. g.

Slične omladinske organizacije bile su uobičajene u razdoblju između dva svjetska rata u totalitarnim, ali i u demokratskim režimima.

Pioniri na području Jugoslavije nastali su kao dio partizanske aktivnosti. Savez pionira Jugoslavije utemeljen je 27. prosinca 1942. godine na Prvome antifašističkom kongresu omladine Jugoslavije. Savez pionira poznatiji je i pod nazivom Titovi pioniri.

Pioniri je osnovala Komunistička partija Jugoslavije s namjerom da se djecu od početka školske dobi odgaja i obrazuje u skladu s vrijednostima komunizma. Uz političku dimenziju odgoj pionira imao je općeprihvaćene društvene vrijednosti poštenja, iskrenosti, poštivanja tradicije, poštivanja i pomaganja starijima, očuvanju okoliša i sl. Pioniri su se okupljali najčešće oko školskih kulturnih, umjetničkih i sportskih manifestacija.

Priredba povodom Dana žena, 8. mart 1987. g., Društveni dom Sivica

Kako se postajalo pionir?

Dan Republike slavio kao jugoslavenski državni praznik svakog 29. studenoga u spomen na Drugo zasjedanje AVNOJ-a 29. studenoga 1943. i zasjedanje Ustavotvorne skupštine FNRJ 29. studenoga 1945. g. Tog su datuma u osnovnim i područnim školama održavane svečanosti primanja nove generacije u pionire. Prvašići su polagali pionirsku zakletvu pred dupkom punom dvoranom, pred zastavama ili ponegdje pred veteranima Drugoga svjetskog rata. Stariji pioniri obično bi svečano ukrasili dvoranu, školu i školsku ogradu. Oko škole ili oko društvenoga doma detaljno bi se pokupilo smeće i sve što mi moglo umanjiti svečani doživljaj.

S drugaricom na proslavi

Novi pioniri položili bi zakletvu i primili titovku – plavu ili ponegdje bijelu kapu koja nas je sve podsjećala na partizane. A upravo je taj trenutak bio vrlo značajan jer su pod utjecajem mnoštva filmova, knjiga, slikovnica i priča upravo partizani bili sinonim za ideal. Posebno za nas dječake stavljanje titovke bilo je korak bliže legendama. Na čelu titovke bila je crvena petokraka, a bočno značka pionira.

Mi, koji smo pioniri postali u kasnijim ili posljednjim generacijama, uz titovku primili bi i poseban prsten koji se stavljao na crvenu maramu koja se stavljala i oko vrata. Primili smo i malu crvenu pionirsku knjižnicu u koju je razrednica (drugarica) upisala naše osobne podatke i datum primitka u pionire. Na jednoj od stranica bila je zapisana i zakletva (treća verzija uvedena 1974. g.). Revoltiran događajima 1991. g. titovku, maramu i knjižicu sam naložio u centralnu peć.

Posljednja generacija primljene u pionire rođena je 1982./1983. godine.

Pionirska zakletva (svečano obećanje, nakon 1974.)

Danas, kad postajem pionir dajem obećanje (ili časnu pionirsku riječ):
Da ću marljivo učiti i raditi,
Poštivati roditelje i nastavnike
i biti vjeran iskren drug,
koji drži datu riječ.
Da ću slijediti put najboljih pionira,
cijeniti slavno djelo partizana
i napredne ljude svijeta,
koji žele slobodi i mir.
Da ću voljeti svoju domovinu,
samoupravnu socijalističku Jugoslaviju,
njene bratske narode i narodnosti
i graditi novi život pun sreće i radosti.

I još jedna prigodna: