Godinama je Švedska bila digitalni pionir u obrazovanju. Učionice su se punile tabletima i prijenosnim računalima, dok su udžbenici i radne bilježnice tiho nestajali. Sada Švedska mijenja smjer, a viralne objave to prikazuju kao dokaz da su „ekrani uništili čitanje“. Stvarnost je ipak nijansiranija i korisnija od tog slogana.
Za mene ljubav prema Hrvatskoj nije parola ni zastava, nego građanska hrabrost: poštivati zakone, štititi druge i govoriti istinu čak i kad većina šuti.
Viralni citat o obrazovanju i Sveučilištu Stellenbosch nije autentičan, ali poruka nije besmislena: može poslužiti kao poticaj za raspravu o varanju i akademskom integritetu.
U Hrvatskoj se već godinama ponavlja isti obrazac – sportaše se tretira kao “nacionalne” uzore, ali ih se sustavno ostavlja bez ozbiljnog građanskog i političkog obrazovanja. Rezultat nije samo osobna šteta za sportaše nakon karijere, nego i društvena šteta – javni prostor postaje osjetljiviji na nacionalističke i šovinističke narative, a dio sportaša (ne svi) ih
Za učitelje je ovo izvrstan primjer kako s učenicima raditi vježbu medijske i digitalne pismenosti.
U posljednje vrijeme ponovno kruži tvrdnja da je islandski parlament 2017. godine donio zakon prema kojem se na svakoj Bibliji mora objaviti upozorenje da je riječ o fikciji koja čitatelje može dovesti do mentalnih problema i zabluda (primjer net.hr i primjer Buka). Ta se tvrdnja često dijeli kao “dokaz” navodne islandske sekularne politike ili kao